Koja je svrha izlaska iz zone udobnosti?

Izlazak iz zone udobnosti važan je korak prema osobnome rastu, no dosezanje većih visina podrazumijeva napore, pa i povremene neuspjehe

Smisao preuzimanja rizika i upuštanja u nepoznato

Zona udobnosti - izraz koji je teoretičar poslovnog upravljanja Alasdair White skovao 2009. godine - poprimio je nepoželjno značenje. Psiholozi i životni treneri redovito nam govore da je ta zona nešto odakle trebamo iskoračiti kako bismo napredovali i ostvarili svoj potencijal.

Nekima taj izraz zvuči kao jeftin slogan s plakata koji reklamiraju uspjeh putem pozitivne sugestije. Međutim, zona udobnosti koristan je pojam koji rasvjetljuje smisao preuzimanja rizika i upuštanja u nepoznato radi prevladavanja stagnacije i ostvarenja osobnoga rasta.

Unutar zone nema rasta

Zona udobnosti ili komfora fizički je i mentalni prostor gdje su stres i rizik svedeni na minimum. Ona je stanje ili okruženje u kojemu se osjećamo kao kod kuće. U toj nam je zoni sve poznato, sigurno i izvjesno, iako nije nužno idealno. Izlaskom iz nje izlažemo se stresu i neizvjesnosti. Ne možemo predvidjeti što će nas zadesiti i kako ćemo se osjećati na nepoznatom terenu.

Dok zadržavanje u zoni udobnosti može donijeti duševni mir i postojane rezultate, unutar nje nema rasta. Trajan boravak u njoj osuđuje nas na stagnaciju. Tko izbjegava izlazak na slabije poznat teren, propušta prilike za napredak. Hvatanje ukoštac s novim, drugačijim okolnostima nužno je za osobno poboljšanje i veća postignuća. Jeste li ikad bili jako ponosni na nešto što ste učinili rutinski, bez naprezanja?

Otpor i oklijevanje

Zbog čega je teško izaći iz zone udobnosti i kakva je korist ako vam to pođe za rukom? Psiholozi redovito potiču klijente na istraživanje nepoznatoga - tako da stvaraju nove profesionalne kontakte, započnu dugo odgađane projekte ili poduzmu male rizike u smjeru ostvarenja cilja. No, mnogima je teško promijeniti stav prema riziku, osobito ako su pronašli trajno utočište u poznatom okruženju.

„Najčešći otpori izlasku iz zone udobnosti proizlaze iz spoznaje povećanog ulaganja napora u rješavanje problema, suočavanja s povišenom razinom psihičkog stresa, potrebe za prilagodbom novim uvjetima ili načinu života, gašenja starih i stvaranja novih poznanstava, ulaganja povećanog napora u dokazivanje osobnih znanja, vještina i sposobnosti te stvaranja statusa u novoj sredini kad je riječ o promjeni radne ili životne okoline“, pojašnjava Zoran Šimić, magistar psihologije.

Vježbajte za slučaj nužde

Riskiranjem širimo osobne granice

U našoj je prirodi želja za sigurnosti i zaštitom. U zoni udobnosti uglavnom znamo s čim imamo posla, lako predviđamo što slijedi i u skladu s tim kujemo planove. No, u ljudskoj je prirodi i želja za istraživanjem, nadmetanjem i pomicanjem osobnih granica. Šteta je uskratiti si prilike za tim iskustvima i svoje potencijale ostaviti neiskorištenima.

Psihologinja i leadership coach Margie Warrell za Forbes je nedavno izjavila da u današnjem natjecateljski nastrojenom i ubrzanom okruženju najveće će nagrade pripasti onima koji su spremni preuzeti rizik i iz zone udobnosti izaći u nesiguran i zastrašujuć svijet.

Strah je snažna prepreka rastu

Kao djeca većinom smo odvažni i spremno preuzimamo rizik. Kako bivamo stariji, postajemo svjesni neuspjeha i smišljamo strategije da bismo se zaštitili od njega. Suzdržavanje od okušavanja u novim okolnostima i aktivnostima nepovoljno se odražava na naš golemi potencijal rasta i transformacije, koja bi se trebala odvijati tijekom cijelog života.

„Plaćamo visoku cijenu straha od poraza. Strah je snažna prepreka rastu jer uzrokuje progresivno sužavanje osobnosti i sprečava istraživanje i eksperimentiranje. Valja shvatiti da nema učenja bez poteškoća i povremenih padova. Ako želimo učiti, moramo riskirati neuspjeh, i to cijeloga života“, napisao je američki sociolog John Gardner u knjizi Self-Renewal (Samoobnova).

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci