Kako umjesto posla pronaći životni poziv

Da bismo uspjeli ostvariti svoje ciljeve i snove, većina nas mora raditi. No, ne zaboravimo, radimo kako bismo mogli ispunjeno živjeti, a ne živimo samo da bismo radili. Ne odgađajte uravnotežiti poslovnu i privatnu sferu svog života te pronađite u svom poslu ono što ga može učiniti pozivom koji će vas potom puniti energijom umjesto iscrpljivati

Ravnoteža

Svima nam je potrebna ravnoteža u životu, no znamo li dobro balansirati? Usklađivanje poslovne i privatne sfere života u proteklim je godinama postalo novo dostignuće kojem svi teže.

Dihotomija poslovnog i privatnog života relativno je moderan koncept koji nastaje tek kasnih 1970-ih. Prije toga, ljudska se rasa nije zabrinjavala zbog toga, kaže Roman Krznaric, britanski filozof i kulturolog. „Stoljećima, većina stanovnika zapadnog svijeta bila je previše zauzeta borbom za goli opstanak da bi se brinula ima li uzbudljivu karijeru, koristi li sve svoje talente i brine li se dovoljno o svom blagostanju. Danas je materijalni prosperitet oslobodio naše umove koji sada očekuju puno više od života“, piše Krznaric u svojoj knjizi How to Find Fulfilling Work (Kako pronaći ispunjavajući posao).

Milenijalci brišu granicu privatnog i poslovnog

U tome se posebno ističe generacija „milenijalaca“ koji ne traže posao, nego poziv. Oni se ne opredjeljuju za jedno zanimanje do kraja života. Neki od njih nisu ni sigurni čime se žele baviti, ali su gladni istraživanja, iskustava i savjeta mentora koji će im na tom putu pomoći. „Oni su ti koji su posljednjih godina počeli rapidno brisati liniju između posla i ‘igre’.

Milenijalci ne dijele sebe na poslovnu i privatnu osobu, kod njih su ta dva područja isprepletena“, navodi Anne Hubert, američka konzultantica i stručnjakinja za generaciju Y. Njihov proces traženja poziva zato nije puko traženje načina zarađivanja, dodaje Anne, već potraga za stilom života. Time definitivno brišu granice poslovnog i privatnog – i jedno i drugo čini njihov život.

Skandinavska sreća

No, u drugim skupinama stanovništva vlada globalna čežnja za balansom i strožim odjeljivanjem karijere od obitelji. Na državnoj razini, najbolji primjer za to su skandinavske zemlje. Prema podacima međunarodne ekonomske organizacije OECD, Danci, najsretniji narod na svijetu, znaju održavati optimalnu ravnotežu između privatne i poslovne sfere života.

Danska vlada zagovara 37-satni radni tjedan, korištenje stanke za ručak, najmanje pet tjedana plaćenog godišnjeg odmora, produljeni porodiljski dopust i fleksibilno radno vrijeme, što Danci svesrdno koriste. Svaki dan 68 posto vremena ili 16,3 sata posvećuju privatnom životu, što je više od europskog prosjeka.

Prate ih u stopu Švedska i Norveška, u kojima su brojne tvrtke dnevno radno vrijeme skratile na šest sati. Oponirajući dva stoljeća starom sustavu „8 sati rada, 8 sati rekreacije, 8 sati odmora“, koji je osmislio velški reformator Robert Owen, pokazuju da u 21. stoljeću taj koncept više nije jednako efikasan.

Kraće radno vrijeme, manje bolovanja

„Osmosatno radno vrijeme nije učinkovito onoliko koliko ljudi misle“, izjavio je Linus Feldt, direktor stokholmske kompanije Filimundus za Science Alert.

„Želimo provoditi više vremena s obitelji, učiti nove stvari i više vježbati“, objasnio je. Kad su zaposlenici dobili više slobodnog vremena za sebe, njihovo se zadovoljstvo pozitivno odrazilo na poslovne rezultate. Učestalost bolovanja znatno je opala, a produktivnost je porasla za 50 posto, navodi Martin Banck, direktor Toyota Centra u Švedskoj.

I Francuzi su na dobrom putu postizanja boljeg sklada između života u uredu i doma. Osim što od 2000. godine rade 35 sati tjedno, od prošle godine imaju pravo biti „zaštićeni“ od zahtjeva poslodavaca i nadređenih najmanje 11 sati na dan. Kako bi se radnicima zaštitio privatni život u doba sveopće dostupnosti, pariška je vlada obvezala tvrtke s više od 50 zaposlenika da izrade kodeks ponašanja u kojem će biti navedeni sati tijekom kojih zaposlenici ne moraju odgovarati ili slati poruke putem elektroničke pošte.

Situacija kod nas

U Hrvatskoj je situacija nešto drugačija. Kako je pokazalo jedno manje istraživanje koje je provela psihologinja Mirna Koričan, 98 posto Zagrepčana se izjasnilo da im je važna poslovno-privatna ravnoteža, ali da je nisu uspjeli uspostaviti.

To želi promijeniti Dijana Kobas Dešković, psihologinja, poslovna žena i majka. Postavši majka drugi put, Dijana je svoju karijeru odlučila posvetiti rješavanju statusa žena u društvu, uzimajući u obzir ulogu majčinstva i poslovni angažman. Osnovavši inicijativu MamForce, iza koje stoji institut Zaposlena mama, aktivno surađuje s poslodavcima na promjeni načina rada i poboljšanju kvalitete života. Kao odlična poznavateljica radnih okolnosti u Hrvatskoj, Dijana Kobas Dešković ističe da je situacija u nas prilično loša jer su radni zahtjevi i očekivanja poslodavaca veći nego u zapadnim zemljama.

„Najugroženije su majke male djece, predškolaca i školaraca u nižim razredima osnovne škole. Sustav, nažalost, ne prati radne potrebe roditelja – radno vrijeme vrtića i škola prilagođeno je radnom vremenu od 8 do16 sati, kako rade još samo javne institucije.“

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci