Intervju Roman Krznaric: Ne živite svaki dan kao da vam je posljednji, nego kao da vam je prvi

Što možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra ili ukratko – Carpe diem! Taj, jedan od najstarijih životnih savjeta, koji je izrekao rimski pjesnik Horacije prije dvije tisuće godina postao je naše kulturno naslijeđe. Reflektira se u izrekama Iskoristi dan, Budi u trenutku, Živi kao da sutra ne postoji, ali i u akronimu YOLO (you only live once) koji nas opominje da se samo jednom živi. No znamo li u svijetu koji promiče tu primamljivu izreku uistinu živjeti tako da iskoristimo dan? Roman Krznaric, britanski socijalni filozof, autor nekoliko bestselera i utemeljitelj Muzeja empatije poziva nas da promislimo o toj latinskoj izreci jer smo kroz povijest promijenili njezin smisao...

Kako uskrsnuti izvornu Horacijevu mudrost i vratiti joj snagu u svakodnevici da bismo živjeli ispunjeno upitali smo njegovog modernog nasljednika Romana Krznarica čije su vas knjige Empatija i Kabinet čuda vać osvojile

Kako uskrsnuti izvornu Horacijevu mudrost i vratiti joj snagu u svakodnevici da bismo živjeli ispunjeno upitali smo njegovog modernog nasljednika Romana Krznarica čije su vas knjige Empatija i Kabinet čuda vać osvojile

U svojoj novoj, četvrtoj knjizi Carpe Diem Regained: The Vanishing Art of Seizing the Day, koju će uskoro kod nas objaviti Planetopija, Krznaric obrazlaže kako je istinski duh ove izreke iskrivilo i narušilo moderno, potrošačko društvo neprestano željno novih podražaja. Zamijenili smo istinska, „živa“ iskustva onim indirektnima, iz druge ruke, koje doživljavamo u trgovinama ili pred ekranima...

Kako ste došli na ideju na napišete knjigu o staroj latinskoj izreci Carpe diem?
Otkrio sam da u dvije tisuće godina, koliko postoji, nitko nije napisao ‘biografiju’ te ideje iako je ta fraza vrlo popularna i danas. Mislim da bismo trebali doista razumjeti što nam tako mudar i važan filozofski ideal znači danas, zato sam tome posvetio svoju četvrtu knjigu.

Što vama osobno znači ta izreka?
Odrastao sam povezujući se s idejom da je prilike potrebno iskoristi jer u trenutku mogu proći i biti izgubljene zauvijek. To je značenje tako dobro predočeno u filmu Društvo mrtvih pjesnika, iz 1989. godine, koji sam obožavao kao tinejdžer.

U svojoj novoj knjizi istražujete kako je njezin duh otelo moderno društvo. Možete li dati jedan očit primjer?
Mnogo je načina, a jedan od njih je onaj koji stvara moderno, potrošačko društvo. Just do it je postao just buy it. Izreku Iskoristi dan sve više povezujemo sa sezonskim rasprodajama, kao što je tzv. Black Friday i instantnim web šopingom pomoću jednog klika.

Vaša nova knjiga istražuje kako su potrošačka kultura, beskonačna dostupnost zabave i pokret mindufulness „ukrali“ Carpe diem. Kako je mindfulness, tj. pokret koji promiče osvještavanje i pažljivost u svemu što činimo kroz meditaciju dospio u isti koš s ostala dva problema? Kako ga vi doživljavate i imate li kakvo iskustvo u tome?
Zaključio sam da su tečajevi mindfulnessa silno blagotvorni na osobnoj razini. Pomogli su mi da smanjim stres i anksioznost te naučim više cijeniti trenutke svog života tako što im pridajem više pažnje.

U svom sam istraživanju otkrio da u posljednja dva desetljeća sve veći broj ljudi povezuje Carpe diem s bivanjem sada i ovdje – s pažnjom usmjerenom na sadašnjost. To je, povijesno gledano, velika promjena.

Usprkos brojnim dobrobitima, najveća kritika s kojom psiholozi i učenjaci suočavaju modernu, sekularnu verziju bivanja u trenutku je da nam pruža usredotočenu svjesnost bez ikakvih moralnih pravila. Ne govori nam na što bismo trebali biti usredotočeni. Možemo se usredotočeno brinuti o strancu, ali isto tako možemo biti usredotočeni na vlastite interese ili čak na provođenje nasilja. Doista, tečajevi bivanja u trenutku postali su popularni među bankarima na Wall Streetu, a počeli su se koristiti i kao dio vojnih treninga, i to zbog jednog jedinog razloga – pomažu nam ostati hladne glave kada su ulozi visoki.

S druge strane, budizam je u svoja učenja o bivanju u trenutku integrirao moralni aspekt, pa zašto ne bi isto učinili i moderni, sekularni tečajevi koji promoviraju osvještavanje sadašnjeg trenutka?

Kako onda možemo povratiti snagu Horacijeva savjeta u svakodnevici?
Mislim da bismo postupno trebali prihvatiti činjenicu o svojoj smrtnosti. Moramo početi više pričati o smrti, a ne da se od nje skrivamo gledajući TV, igrajući igrice i pregledavajući novosti na Facebooku. Okus smrti na usnama je najizvrsniji egzistencijalni eliksir.

Što vi osobno radite kako biste živjeli svaki dan kao da vam je posljednji?
Radim upravo suprotno – trudim se živjeti svaki dan kao da mi je prvi.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci