Grafologija - rukopis kao ogledalo duše

Svi smo učili pisati na sličan način. Pa ipak, tijekom vremena svatko je razvio osebujni stil pisanja kojim, osim onim što je napisano – odašilje i specifičnu, osobnu priču i tako otkriva svoju jedinstvenost

Rukom se prenose električni impulsi iz mozga

Poput hodanja, plesnih pokreta, kretnji tijela, grimasa koji odražavaju naše stanje svijesti, raspoloženje i emocije, tako i rukopis, kojim se pokretima ruku na papir prenose električni impulsi iz mozga, otkriva ne samo trenutačno emocionalno stanje nego i našu osobnost, ponašanje u određenim okolnostima, talente, sklonosti i još mnogo toga.

Spoznaja da postoji povezanost između poteza koje povlačimo na papiru i naše nutrine postojala je još u antičko doba. Sokrat je u 5. st. pr. Kr. u svojim govorima raspravljao o toj povezanosti, no kako iz toga doba nema pisanih tragova o grafologiji, čini se da je u to vrijeme sve to ipak postojalo samo kao ideja. No taj je sustav bio razvijen u Kini, gdje su se kineski carevi još od 1. stoljeća koristili analizom rukopisa pri odabiru svojih konkubina, svećenika, političara i ratnika. Ta je praksa u Kini s vremenom zamrla, pa se sustav za analizu osobnosti na osnovi rukopisa poslije razvijao uglavnom u Europi, i to na latiničnom pismu.

Poznati grafolozi

U Europi se taj sustav počeo razvijati usporedno sa širenjem pismenosti, a njegovu razvoju najviše je pridonio Francuz J. H. Michon, koji je i skovao termin grafologija (grapho dolazi iz grčkog jezika i znači „pisati“, a logos znači „govor“) te je on i najzaslužniji za njegovu popularizaciju. Michon je već u 19. stoljeću raspolagao s oko dvije stotine grafoloških pokazatelja. Svojim je radom dao naslutiti da grafologija ima potencijala postati znanost, uveo je na sveučilišta te afirmirao kao profesiju, i ona se danas primjenjuje u mnogim područjima – filozofiji, medicini, kriminalistici, a najviše u psihologiji.

I sam Goethe, koji je poznat po svestranosti, uz sve ostale brojne aktivnosti, bavio se i izučavanjem osobnosti na osnovi analize rukopisa. Grafologiju je pri istraživanju rada mozga primjenjivao i G. Mendel, otac genetike, a u svome radu s klijentima primjenjivali su je i poznati psiholozi i psihoanalitičari, poput A. Adlera, S. Freuda, C. G. Junga i ostalih.

Brzina pisanja, pritisak na papir, nagnutost slova...

Pokreti rukama, ali i ukočenost, stisnutost i elastičnost mišića, samo su odraz onoga što se zbiva u glavi. Tijekom pisanja naš je um u stanju mentalne budnosti, stanju kada je ego aktivan – a ego na raz­ne načine mnogo toga skriva (ili barem pokušava). No kada pisanje uzme maha i po­stane spontano, kao kada hvatamo bilje­ške na predavanjima, manje smo svjesni čina pisanja, ne razmišljamo mnogo o tome pa ego pada u drugi plan. Poteze olovkom povlačimo automatski, oni postaju jednostavniji te odražavaju podsvjesni segment naše osobnosti.

rukopisBrzina kojom pišemo, jačina pritiska olovke na papir, položaj slova i riječi, razmak između njih, zatim veličina, oblik, zaobljenost, nagnutost slova – u svim je tim segmentima zabilježena naša osobnost te se svi uzimaju u obzir pri analizi rukopisa. Do danas je objašnjeno više od tri stotine grafoloških pokazatelja, uz pomoć kojih je moguće dobiti vrlo precizan uvid u strukturu čovjekove osobnosti – vidljive su konstruktivne osobine, kao i one koje mogu sputavati u mnogim segmentima života.

Kako pišu energični, a kako suzdržani

Način na koji pišemo te simboli koje ostavljamo na papiru odraz su našeg ponašanja u određenim životnim situacijama, stoga se može reći da rukopis odražava život u malome. Osobe koje pišu brzo prilično su energične i dinamične, često nestrpljive. Vjerojatno se brzo i kreću te mnogo toga obavljaju u kratkom vremenu, što nerijetko donosi i pojačan stres. Teško im je zastati, opustiti se i uživati ne radeći ništa.

Kod osoba koje su otvorene prema životu i životnim iskustvima, koje i u teškim i izazovnim situacijama zadržavaju optimizam i zdrav duh, rečenice ispisane na praznom papiru bez linija lagano su zaokrenute prema gore. Kod pesimističnih ljudi rečenice su ispisane tako da lagano idu prema dolje. U ljudi koji su u interakciji otvoreni i pristupačni te koji emocije slobodno izražavaju (a katkad dopuštaju i da im emocije „zamagle“ razum), slova su nagnuta prema naprijed, a kod suzdržanih ljudi, odnosno onih koji emocije kontroliraju te se boje otvoriti kako ne bi bili povrijeđeni, slova su nakošena unatrag. Kao da osoba tijelom koje se naginje unatrag drugima poručuje: „Ne dirajte me!“

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci