Esther Perel: Kako uskladiti sve naše uloge pod jednim krovom

Po prvi put u životu doživljavamo sudaranje svojih brojnih uloga. Bez mijenjanja okoline, pod jednim smo krovom zaposlenica, supruga, njegovatelj, roditelj, dijete, prijatelj, učitelj, šef... Kako pomiriti sve te role i kako poboljšati komunikaciju s ukućanima s kojima smo, zbog karantene, prisiljeni biti nerazdvojni, savjetuje svjetski poznata terapeutkinja Esther Perel, autorica knjige 'Parovi u zatočeništvu'

Želim započeti ovaj blog dubokim disanjem. Udah. Izdah. Otkad sam vam posljednji put pisala, naš se svijet promijenio. Ovdje, u New Yorku, sada smo u jeku pandemije koronavirusa.

Neki se od nas vani bore protiv mikroskopske i nevidljive prijetnje. Unutra, zatvoreni u domovima mnogi se navikavaju na novo poimanje normalnog života. Dok se društveno distanciramo, neki se osjećaju usamljeno i čeznu za dodirom. Ostali su zarobljeni u domovima s istim ljudima 24/7 i žude za samo nekoliko minuta samoće. Mnogi od nas rade više nego ikad prije. Neki od nas više nemaju posao. Neki su bolesni ili se oporavljaju. Poznajemo i ljude koji se možda neće oporaviti i one koji su se prestali boriti. Sve ove situacije dotiču se života samo jedne osobe. Prebačeni smo se u potpuno drugačiji način življenja.

Po prvi put doživljavamo sudaranje svojih brojnih uloga - zaposlenika, partnera, njegovatelja, roditelja, djeteta, prijatelja, učitelja, šefa... - sve na jednom mjestu. Za mnoge od nas, to mjesto je naš kuhinjski stol.

Posljednja tri tjedna sjedim na istom stolcu, za istim stolom. Ovdje sam, putem svojih digitalnih uređaja, izvršna direktorica svog startapa, terapeutkinja mojim pacijentima, nadzornica mojih učenika, prijateljica ljudima širom svijeta, majka dvaju sinova, supruga i suputnica samoj sebi. Sve to pod jednim krovom, u jednoj sobi, na jednoj stolici. Ako moj muž uđe u sobu dok vodim webinar tisućama ljudi (što se dogodilo prošli tjedan) odjednom sam govornik, streamer i supruga u jednom.

Mnogi od vas su podijelili sa mnom svoje brojne uloge koje se u karanteniEsther-PerelEsther Perel, autorica knjige 'Parovi u zatočeništvu' isprepliću. Vi ste dijete koje brine za svoje roditelje. Vi ste roditelj zabrinut za svoju djecu. Neki od vas ste i jedno i drugo. Partner ste nekom tko vam je sada ili previše blizu ili predaleko. Partner ste ustanovama zdravstvene skrbi čijih se preporuka držite. Sestra ste ili brat osobi koju ne možete pozvati u posjet jer nije bila dovoljno oprezna. Sada ste i roditelj koji podučava svoju djecu, i odjednom morate biti matematičar, učitelj glazbenog odgoja i engleskog jezika. Sudjelujete u virtualnim konferencijskim pozivima u kojima vaše kolege mogu zaviriti direktno u vašu spavaću sobu i čuti vašu djecu kako viču ili psa kako laje – što pruža dokaz svih vaših uloga. Gumb za isključivanje tona postao je zadnje utočište.

Možda ste se vratili u spavaću sobu iz djetinjstva u kojoj niste živjeli desetljećima. Možda ste poput mene shvatili da vas u 61. godini smatraju "rizičnom" skupinom, iako se osjećate mladenački poletno. Neki su od vas, poput mene, terapeuti koji pokušavaju pomoći svojim pacijentima da se nose s istom dugotrajnom neizvjesnošću, akutnim stresom i gubicima s kojima se i sami suočavaju. I uza sve to radite, ispunjavate porezne kartice i podnosite zahtjeve za kredit, za produženje subvencije kredita ili se prijavljujete u evidenciju nezaposlenih.

U ovom trenutku, mi nismo samo društveno distancirani, već smo  distancirani i od mjesta na koja odlazimo i od stvari koje radimo. Različiti dijelovi našeg identiteta obično su vrlo lokalizirani. Oni imaju svoj prostor - dom, prijevozno sredstvo, ured, školu, kafić, teretanu itd. Čak i oni koji obično rade od kuće navikli su izlaziti.

Bez ove promjene okoliša, teško je mijenjati kontekste, uspostavljati rutine i pregovarati o granicama. Ali ovi izazovi imaju zanimljivu nuspojavu: uviđamo mogućnost novog načina postojanja. Ponovno postavljamo prioritete. Komuniciramo na drugačiji način. Ponovno se povezujemo. Usporavamo. Brinemo se. Javljamo se jedni drugima.

Uloge žene

Suprotno ideji da tek trebamo preživjeti ovu pandemiju, moramo ne samo voditi računa o svom fizičkom, mentalnom i emocionalnom zdravlju, već biti kreativni i unijeti skladne promjene u svoje odnose. Moramo stvoriti nove granice i otpustiti one koje nam više ne služe. A tu su i vrlo konkretne tehnike koje nam u tome mogu pomoći.

Okrenite se sebi

Uspostavljanje novih rituala pomaže nam da napredujemo umjesto da samo preživljavamo.

  • Pratite svoju nutrinu ujutro, u podne i navečer. Provjerite svoj puls koji će vam pokazati razinu vašeg stresa (anksioznost, razdražljivost, impulzivnost, bijes, depresiju, očaj, umor, pasivnost). Provjerite i razinu nade. Ako ste s drugima, potaknite ih da podijele kako se i sami osjećaju. Biti svjestan našeg unutarnjeg stanja pomaže nam da ne budemo u konfliktu sa samim sobom i da  lakše kontroliramo svoje osjećaje.
  • Shvatite da svi imamo različite mehanizme suočavanja i da drugačije procesuiramo svoja iskustava. Pod akutnim stresom, neki od nas postaju izrazito logični, drugi vrlo emotivni. Upotrijebite ove različitosti da biste uravnotežili svoje perspektive, umjesto da pogoršavate tenzije.
  • Dogovorite kodnu riječ koju možete primijeniti kada ne možete sudjelovati u obiteljskim razgovorima. Ali znajte da onaj tko koristi kodnu riječ treba započeti razgovor onda kada je spreman tako da druga osoba zna da niste podigli zid šutnje.
  • Jasno komunicirajte, navedite što osjećate i što vam treba. Jasni zahtjevi su bolji od kritiziranja drugih.

Ako vam je potrebna veća fleksibilnost od poslodavca jer se vaše uloge preklapaju, jasno izrecite svoje potrebama. Ova je situacija i za njih nova.

Ako trebate komadić privatnosti, vlastito vrijeme i prostor da se distancirate od partnera ili obitelji, dajte im raspored kada ste nedostupni jer radite, odvojite vrijeme za sebe itd.

Ako želite da vam netko pomogne, recite im točno što vam je potrebno, umjesto da nagađaju ili da se na njih žalite.

  • Ne bojte se tražiti od svojih vršnjaka pomoć. Nedavno me jedna prijateljica zamolila da razgovaram s njezinom najstarijom kćerkom jer je mislila da bih mogla ponuditi drugačiju perspektivu. Često smo pametniji kada je riječ o problemima drugih nego vlastitim.
  • Kako su naveli moji kolege John i Julie Gottman, pokušajte izraziti zahvalnost ne samo zbog onoga što druga osoba radi, već i zbog onog što to govori o tome tko je. Dobro je reći: "Hvala što pereš suđe", ali još je bolje reći: "Hvala što si tako brižljiv“.

Izvor: estherperel.com/blog/

Pripremila: Magda Dežđek

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci