Brené Brown: Kako ostati odvažno svoji u vremenu podijela

Šumovi u komunikaciji, mnoštvo iskrivljenih i neprovjerenih informacija koje se kriju pod krinkom 'istine' udaljavaju nas jedne od drugih. A sve počinje od nas samih. Dr. Brené Brown uči nas kako se prema svijetu otvoriti istinito i hrabro te tako promijeniti način povezivanja s drugima

Kako se povezati s drugima, a ipak ostati svoj?

Brené Brown nije slučajno došla na stranice ove Sense. U proteklih nekoliko mjeseci izmaklo nam se tlo pod nogama jer baš kada smo pomislili da ćemo nekako naučiti živjeti u novim, pandemijskim okolnostima, na površinu su izbile i sve naše nesavršenosti, nepovjerenje, strahovi i bijes. Kako se povezati s drugima, a ipak ostati svoj?

Moram priznati da mi je posljednjih nekoliko godina dr. Brené Brown izvor velike inspiracije za mnoge privatne borbe koje su me morile. Njezine knjige, podcast i intervjue uporno preporučujem svima, i kada me pitaju, i kada me ne pitaju. Njezin je rad vrlo specifičan i važan upravo zato što se bavi najbolnijim temama kojima se i najhrabriji od nas često ne žele baviti – ranjivošću, strahom, sramom, odbačenošću, pripadanjem...

Vrijeme u kojemu živimo, zbog podijeljenosti kojoj svjedočimo, idealno je za bavljenje ovim temama kako bismo naučili biti odvažni i osvijestili da ne postojimo „mi“ i „oni“ te rehumanizirali dijalog i povezali se, a pritom ostali svoji. U cijelom svijetu vidljiva su velika previranja što ih je pandemija dodatno osvijetlila i izvukla na površinu.

Koliko god smo mislili kako je civilizacija napredovala od svojih podijeljenosti i barikada, sada možemo uvidjeti da to i nije tako. Ljudi se i dalje dijele po rasi, nacionalnosti, seksualnom i političkom opredjeljenju, a u najmanjim strukturama nailazimo na segmente segmenata, stanice unutar stanica u kojima membrane ne popuštaju i nema razvoja.

Želja za pripadanjem

Zašto želimo pripadati i što postižemo kada se negdje uvrstimo? U knjizi Otkrijte svoju unutarnju snagu Brené Brown objašnjava kako je odgovor na ovo pitanje izuzetno složen.

put„Ljudi žele biti dio nečega – osjetiti pravu povezanost s drugima – ali ne po cijenu svoje autentičnosti, slobode i moći“, navodi dr. Brown. Ističe da su sudionici u njezinu istraživanju izjavili kako imaju dojam da žive u kulturi „mi nasuprot oni“, u kojoj se razvija osjećaj duhovne razdvojenosti i nepovezanosti.

Ovaj osjećaj duhovne razdvojenosti, kako objašnjava autorica, ispitanici su tumačili kao nedostatak dijeljenja ljudskosti s drugima. Imali su dojam da je zajednički osjećaj straha i prijezira jedino što ih s drugima povezuje, a ne opća ljudskost, povjerenje, poštovanje i ljubav. Svaki put kad osjetimo strah od pokazivanja svog autentičnog bića, kako bismo se prilagodili grupi kojoj pripadamo – mi gubimo dio sebe.

„Pripadati sebi znači istupati sam – suočiti se s vjetrometinom nesigurnosti, ranjivosti i kritičnosti. A kada je svijet poput političke i ideološke ratne zone, to je izuzetno teško“, objašnjava dr. Brown.

Zaboravljamo da nas ne povezuju samo političke, ideološke, socijalne i nacionalne odrednice nego i apsolutni zajednički nazivnik – ljudskost.

Preseravanje kao zanemarivanje istine

Imamo grupe u vrtiću, na igralištu, u školi, na poslu. Imamo grupe na Facebooku i Instagramu. Pripadamo jednoj ili svima, a ako ne pripadamo, opet smo u grupi – odbačenih. Shvaćate li paradoks?

U javnom diskursu, ali i u privatnim razgovorima, vrlo često čujem rečenice ili stavove koji sadrže odrednice „mi“ ili „oni“. Mogu se ticati najrazličitijih mogućih stvari, ali ovdje je riječ o emocionalnom razmišljanju, a to im je svima zajedničko, kako kaže dr. Brown. Emocionalno razmišljanje idealan je način za grupiranje, podvojenost i odvojenost. Koriste ga političari, lideri, vegani i oni koji to nisu, desni i lijevi, umjereni i neumjereni...

A istina je sljedeća, kaže autorica: „Emocionalno razmišljanje spada u najefikasnije političke ideje za grupiranje, a 95 posto vremena služi za emocionalno i žestoko preseravanje. Što s dobrom, što s lošom namjerom.“ Ovim objašnjenjem Brené Brown pokreće sjajnu temu o „sranju“ (bullshit), što možda zvuči nepristojno, ali je nešto s čime se suočavamo svaki dan, nešto što i sami činimo svaki dan.

Harry Frankfurt, profesor na sveučilištu Princeton, objavio je 2005. godine knjigu On Bullshit u kojoj objašnjava po čemu se ovaj fenomen razlikuje od laganja: „Laganje je otpor prema istini, a preseravanje je sveukupno zanemarivanje istine i vrlo često se oslanjamo na preseravanje kada govorimo o stvarima koje ne razumijemo.“

Svatko ima svoj stav o svemu

Živimo u idealnoj ilustraciji za ovaj pojam: pandemija koronavirusa, ubojstvo Georga Floyda u Americi, migrantske krize, klimatske promjene, Greta Thunberg... Primjećujete li da svatko ima svoj stav o svemu gore navedenom, a i o onome što ih nitko ne pita? „Preseravanje“ ima i dublji izvor – nalazi se u našoj skeptičnosti i poricanju da bismo ikada mogli znati istinu o tome kakvo je zaista stanje, objašnjava profesor Frankfurt.

Posljedica je to što svi, prilično često, veoma brzo odustajemo od nastojanja da objektivno ispitamo situaciju. Dakle, počinjemo se držati sljedećeg – budući da nešto ne možemo objektivno sagledati, naše mišljenje o tome postaje osnova istine koju kreiramo.

Naravno, idealna „Petrijeva zdjelica“ za bullshit eksperiment su društvene mreže i internet koji, čak i beskrajan virtualni prostor, opterećuju stavovima, mišljenjima, „podvlačenjem crta“ i postavljanjem barikada, širenjem mržnje, posramljivanjem i kreiranjem atmosfere „mi nasuprot njih“.

Sedam fantastičnih sastojaka odvažnosti

Sigurna sam da nam i dani što dolaze spremaju mnogo izazova i mogućnosti da vježbamo dvije vrlo važne osobine: civiliziranost i odvažnost. Iako nas emocionalno razmišljanje, lažne dihotomije i „sranja“, često ušutkuju i tjeraju u defenzivu ili mimikriju, ipak postoji način da kažemo istinu i ostanemo civilizirani.

Brené Brown smatra da se upravo uz pomoć sedam fantastičnih sastojaka odvažnosti možemo suočiti s izloženošću, a pritom ostati svoji i povezani s drugima. Sljedeći put kada se zateknete u situaciji koja vas podsjeća na grupiranje, emotivnu manipulaciju, omalovažavanje ili etiketiranje, obratite pažnju na sljedeće…

odvažnost1. Granice. O čemu je prikladno raspravljati, a o čemu nije? Kako možete postaviti granicu kada shvatite da ste preko glave u „sranjima“?

2. Pouzdanost. Kad postanemo seratori, nismo više pouzdani. Ako smo prečesto takvi, drugi nam neće moći vjerovati, a ni mi njima.

3. Odgovornost. Kako možemo preuzeti odgovornost i smatrati druge odgovornima da manje govorimo gluposti, a češće iskreno razgovaramo? Da se manje prepuštamo svojim osjećajima i budemo civiliziraniji?

4. Sef. Civilizirane osobe poštuju tuđe tajne. Seratori ignoriraju istinu i skloni su odati tajnu.

5. Integritet. Kako, suočeni sa „sranjem“, možemo sačuvati integritet i obuzdati vlastite emocije da bismo rekli: „Znaš što, nisam sigurna da je ovaj razgovor zaista produktivan“ ili „Morao bih još nešto naučiti o ovoj temi.“

6. Neprosuđivanje. Kako se možemo suzdržati od osuđivanja sebe u situacijama kad je ispravno reći: „Zapravo ne znam mnogo o ovoj temi. Reci mi što ti znaš i zašto ti je to važno.“ Kako se možemo suzdržati od osjećaja da smo bolji od druge osobe koja nam kaže: „O ovoj temi ništa ne znam“ i iskoristiti to kao priliku za ostvarivanje dublje povezanosti?

7. Velikodušnost. Koja je najvelikodušnija pretpostavka koju možemo izreći o ljudima oko sebe? Koje granice moramo postaviti da bismo bili ljubazniji i tolerantniji?

Ranjivost nije slabost

„Mnogi među nama rano navuku oklop ne bi li se zaštitili već kao djeca. Kada odrastemo, počinjemo shvaćati kako nas oklop sprečava da se razvijemo u ono za što imamo dara i u ono kakvi jesmo“, navodi dr. Brown u knjizi Otkrijte svoju unutarnju snagu.

Kako onda postići tu delikatnu ravnotežu između pripadanja drugima i pripadanja sebi? Kako objašnjava dr. Brown, možemo vježbati mišić hrabrosti tako što ćemo preispitati svoju potrebu da budemo savršeni i udovoljavamo drugima na račun vlastitog života.

Također, trebamo vježbati i mišić ranjivosti jer će nam pomoći da ostanemo otvoreni i omekšamo, umjesto da se uvijek branimo i zatvaramo. Ranjivost podrazumijeva nesigurnost i rizik, ali nije slabost: „To je najpreciznija mjera hrabrosti. Kada je prepreka upravo naš stav prema ranjivosti, postavljamo pitanje: jesmo li spremni istupiti i pokazati se kada ne možemo kontrolirati ishod?

Svijetu nije potrebno da se skrivamo i kimamo glavom kada duboko osjećamo da nešto nije u redu. Svijetu nije potrebno ni stvaranje još više tabora i frakcija. Potrebno mu je više hrabrosti, ranjivosti i suosjećanja. Potrebno mu je da pokušamo razumjeti čak i kada smo uplašeni, pa i kada smo toliko emotivno upleteni da bismo najradije vrisnuli.

„Teško je mrziti ljude izbliza. Približite im se!“ poručuje dr. Brené Brown. Nije lako, ali je nagrada velika kada uspijemo.

Sensa.hr

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci