Zašto se muškarci teže oporavljaju od prekida

Teza o iracionalnoj ženskoj prirodi veoma je diskutabilna. Izražavanje emocija iznimno je važno za stabilnost i psihičko te fizičko zdravlje, a žene su u tome u prednosti jer to čine konstantno. Muškarci emocije potiskuju i ne otpuštaju emocionalni naboj. Evo što se onda događa

Bez emocija bili bismo poput strojeva. Ne bismo osjećali tugu, no nedostajalo bi nam i žara za životom. Bez njih, uravnotežen razvoj naše osobnosti bio bi nemoguć.
U duhovnosti emocije imaju važnu ulogu. Tradicionalno se vezuju uz ženski princip i element vodu. Voda je amorfna i sposobna je oblik prilagoditi uvjetima - baš kao što su i emocije promjenljive i reagiraju na okolnosti. Osim toga, kada doživljavamo duboke i pročišćene emocije, primjerice kada volimo, imamo osjećaj da nam se ego rastapa, da gubimo formu i postajemo poput vode.

Nije žena ako ne popusti!?

Generalno gledajući, emocije mnogo otvorenije i lakše pokazuju žene, koje su po prirodi empatične, imaju blažu narav te su mnogo više od muškaraca okrenute prema unutra. One su od malih nogu i odgajane da pokazuju osjećaje, no zbog blage prirode pred njih se stavljaju i druga, ne uvijek jednostavna očekivanja. Očekuje se da budu pristojne, popustljive, poslušne, da se brinu o drugima, nerijetko i više nego o sebi, a ako tako ne čine – smatra se da nisu žene.
 
I doista, zbog svega toga žene se često podređuju drugima: partneru, djeci, starijim osobama, prijateljima, a na svjesnoj razini katkad ni same ne shvaćaju koliko je to za njih štetno. Ako svoje potrebe ipak požele zadovoljiti, u društvu prepunom predrasuda naići će na otpor (čak i od najbližih, koji time strahuju za svoju poziciju) i suočavat će se s mnogo više prepreka negoli muškarci. Naime, njihovo se mišljenje i stavovi u društvu često doživljavaju manje ozbiljno, a neke će im životne pozicije ostati uskraćene samo zato što su žene – iracionalne, popustljive i nedovoljno snažne.

Zbog svih tih pritisaka, ograničenja i stereotipa te nemogućnosti da izraze svoju autentičnost, žene će katkad i same potiskivati svoje potrebe i dio emocija. Ipak, svoj će emocionalni naboj propuštati mnogo lakše od muškaraca – plačem, meditacijom ili nekim drugim oblikom komunikacije sa svojim bićem.

Muškarci ne plaču?

Za razliku od žena, muškarci su prirodno više usmjereni prema van te na konkretna - materijalna postignuća. Karakterizira ih element zraka kao muški princip. Vezuje se uz um i intelekt, a suprotstavljen je elementu vode i emocijama kao njenoj manifestaciji. To znači da, za razliku od žena koje o svijetu uče iz iskustva, muškarci to primarno čine umom.

parPremda su u duhovnosti muški i ženski princip jednako vrijedni te i jedan i drugi odražavaju kvalitete koje su potrebne svakom čovjeku, muški je princip u većem dijelu javnog mišljenja - koje oduvijek formiraju muškarci, percipiran superiornim.

Zbog toga su muškarci od malih nogu i poticani da osnažuju svoje tipično muške kvalitete. Odgajani su da budu snažni - moralno i intelektualno, ne samo fizički, da budu nepokolebljivi u stavovima, praktični i racionalni te usmjereni na ciljeve. Njihova je prirodna uloga da brane i hrane obitelj, stoga i moraju biti čvrsti jer da su odveć "meki", svoju temeljnu zadaću ne bi mogli realizirati. Emocije, a posebno suze, percipirane su kao znak slabosti, stoga si ih pravi muškarac ne smije dopustiti.

Izvana hladan, iznutra rastrgan

Kako bi zadovoljili roditeljska očekivanja, muškarci će još kao dječaci naučiti potiskivati emocije i to će u skladu s naučenim činiti cijeli život. U mnogim situacijama koje zahtijevaju emotivnost ili suosjećanje neće biti sposobni pokazati ljudskost ni toplinu, a oni zatvoreni i emocionalno blokirani na emocionalne će izazove reagirati poput školjke - povlačit će se još dublje u sebe. Izvana će djelovati hladno i rezervirano, a u njima će se događati prava razarajuća emocionalna bura.

Ovo objašnjava zašto se žene u prosjeku mnogo brže i lakše od muškaraca oporavljaju od razvoda, životnih lomova i drugih emocionalno izazovnih situacija s kojima se u životu susrećemo.

Većinu samoubojstava počine muškarci

Muškarci koji godinama ili desetljećima potiskuju najbolnije emocije, u trenutku kada podsvijest više nije u stanju apsorbirati svu tu količinu naboja mogu i na sitnicu reagirati vrlo nepredvidljivo i mnogo dramatičnije od žena, koje emocionalni pritisak otpuštaju malo po malo. Naime, nije slučajno što većinu kolektivnih ubojstava bez vidljiva motiva te većinu samoubojstava počine upravo muškarci – svi naoko mirni, povučeni i ugledni građani.

Upravo je zbog toga teza o iracionalnoj ženskoj prirodi vrlo diskutabilna. Emocije – i one najbolnije, ako ih izrazimo u trenutku kad se jave, ne ostavljaju nikakav trag na osobnosti, a procesuirane emocije čak potiču lucidnost i kasnije mentalne procese. No ako ih potiskujemo, one vriju u nama i kada se vulkan aktivira, a potisnuti naboj počinje izlaziti, posljedice mogu biti kobne.  

Ako se potisnute emocije ne manifestiraju na takav način, nakon nekog vremena počet će se izražavati tjelesno. Naime, svaka neprocesuirana emocija ostavlja traga na tijelu pa kada tijelo koje je konstantno atakirano iznutra izgubi sposobnost obrane, događa se bolest.

Emocije valja prihvatiti

Zbog svega ovoga, od svojih emocija, ni lijepih ni ružnih ne bismo trebali bježati niti ih potiskivati jer svi smo od njih satkani - i onda kada u nama dominira voda i onda kada dominira zrak. Svi živimo i kroz muški i kroz ženski princip i nijedan ne bismo trebali odbacivati ili negirati jer to znači odbacivanje dijela sebe koji nam je potreban da bismo kao ljudsko biće bili cjeloviti.

Lijepe emocije kojima se prepuštamo bez straha pomažu nam da osjetimo životnu iskru i veselje, a neugodne, ako ih ne potiskujemo nego proživljavamo svjesno, postaju unutarnji katalizatori i donose olakšanje. No i jedne i druge portal su prema sretnijem životu.  

Egli Ilić, životni vodič, www.hortusmentis.com

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci