Zašto nas odbijanje toliko boli?

Postoji puno načina na koje možemo biti odbijeni – od potencijalnog ljubavnika, potencijalnog poslodavca, prijatelji odu na ručak bez nas, roditelji ne podržavaju naš način života… sva ta odbijanja imaju nešto zajedničko. Ona nas jako bole, kaže uvaženi američki psiholog dr. Guy Winch, autor knjige 'Prva pomoć za emocije', i otkriva kako si možemo pomoći

Znanstvenici su htjeli pobliže istražiti zašto nas toliko boli odbijanje. No problem je u tome što je potrebno uhvatiti odbijanje u akciji, da bi ga se proučilo. Nije moguće asistentu istraživanja reći – Gle, onog momka su upravo odbili, idi do njega i daj mu upitnik. Dakle, evo što su istraživači učinili.

Eksperiment odbijanja

Sjedite u čekaonici i još dvoje ljudi je u čekaonici. Na stolu je lopta. Jedna osoba uzme loptu i baci je drugoj. Druga osoba doda je vama, vi je uhvatite i vratite je prvoj osobi. Ona je baci drugoj osobi, a druga osoba ne vrati loptu vama nego prvoj osobi. Oni nastavljaju dobacivati si loptu međusobno, a vas isključe. Kako biste se osjećali zbog toga?

Većina ljudi misli, dvoje neznanaca u čekaonici nije mi dobacilo loptu. Ništa strašno. Nije me briga. Ali pokazalo se da nas je briga. Jer ovo je paradigma koja se testirala mnogo puta i svaka osoba koja je ovo doživjela, rekla je da je pritom osjećala značajnu emocionalnu bol.

Doslovno boli

Stoga su stavili osobu u stroj za magnetsku rezonanciju jer su htjeli doslovno vidjeti što se događa u mozgu. Otkrili su da se isti dijelovi mozga aktiviraju kada smo odbijeni, kao i kada doživimo tjelesnu bol.

Ponovili su test i polovici ispitanika dali tablete protiv bolova i oni su izvijestili o manjoj emocionalnoj boli. To, naravno, nije savjet da prije sljedećeg spoja popijete tablete protiv bolova, ali pogledajmo kako ljudi obično reagiraju na odbijanje.

Zašto afirmacije ne pomažu?

Posežu za alkoholom. To nije dobra ideja. Pokazalo se da se, kada potiskujemo osjećaje alkoholom, ono ponovno vraćaju. Ili, traže utjehu u hrani, što također nije najbolje rješenje.

Postoji nekoliko rana koje nastojimo izliječiti, a najhitnija od njih je – osnažiti osjećaj vlastite vrijednosti. To se može činiti afirmacijama poput – Ja sam privlačna; Ja vrijedim; Ja ću biti uspješan. No, pokazalo se da afirmacije ne funkcioniraju.

Zašto je tako? Zašto se, kada nam je samopouzdanje nisko, od afirmacija osjećamo loše?

Ako takva izjava padne unutar granica našeg sustava uvjerenja, mi je prihvaćamo. No, ako padne izvan našeg sustava uvjerenja, odbijamo je.

Što, dakle, možemo učiniti?

Afirmacije koje stvarno djeluju

Postoji druga vrsta afirmacija koje uistinu djeluju. To su samoafirmacije. Njih stvaramo mi sami. Budući da ih sami smišljamo, sigurni smo da spadaju u naš sustav uvjerenja.

Popišite pet kvaliteta koje znate da posjedujete i vjerujete da su vrijedne u bilo kojem području. Zatim napišite kratki esej o svakoj kvaliteti s popisa, objasnite zašto je ona važna u nekoliko rečenica. To će vas podsjetiti na vrijednost koju zapravo imate. Pritom je važno napisati eseje, ne samo mentalno razmišljati o tim kvalitetama i zašto su one važne.

Ako samo mislite o njima, to je kao da kažete da ste gladni, pa ste samo razmišljali o hrani. Morate napraviti popis jer je to poput uzimanja hrane iz hladnjaka i kuhanja, a pisanje eseja je jedenje. Vašem mozgu je potrebno da mislite o tome, procesuirate i napišete, tako se poruka apsorbira. Jasno nam je da moramo pratiti svoje tjelesno zdravlje, ali nije nam jasno da moramo pratiti i svoje psihičko zdravlje.

Guy Winch: Emotional First Aid; Talks at Google

Pripremila Snježana Krčmar

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci