Ulazite li u odnose koji vam štete?

Ako ne znamo prepoznati i poštovati svoje potrebe i želje, mogli bismo ulaziti u seksualne odnose koji nam višestruko štete. Otkrijte kako se formirao vaš odnos prema seksualnosti te kako ga možete mijenjati

Odgovorni prema sebi

Nedavno su mi dvije klijentice i jedan klijent, neovisno jedni o drugima, pričali o svojoj odgovornosti u seksualnim odnosima. Priče su bile poprilično različite, čak su pogledi na odgovornost bili različiti, no tema je bila zajednička.

Jedna se klijentica pita kolika je njezina odgovornost za seksualne smetnje koje ona i partner imaju u vezi. Je li njezina emocionalna suzdržanost, pita se, pridonijela njihovu nerazumijevanju međusobnim okrivljavanjima za neuspješne odnose i za njezinu nemogućnost doživljavanja orgazma.

I klijent kojeg sam spomenula razmišlja o svojoj odgovornosti u partnerskom odnosu te se pita bi li bilo pametnije ostati u vezi s djevojkom ili prekinuti jer već neko vrijeme osjeća da mu ona više nije seksualno privlačna te ne uživa u seksualnim odnosima s njom. Često se pita kako bi mu bilo da je u vezi s nekom drugom.

Reakcije roditelja

Treća se klijentica pita je li u redu što ponekad ima seksualne odnose s mužem iako ih u tom trenutku ne želi. To čini jer njemu ne želi „uskratiti“ seks za kojim on ima mnogo veću potrebu nego ona. Pita se bi li trebala preuzeti odgovornost i reći mu svaki put kako se osjeća, no strahuje što bi takvo zauzimanje za sebe moglo učiniti njihovu braku koji joj je središte svijeta.

Spomenuti klijent i klijentice zapravo propituju svoju odgovornost za svoje seksualne odnose, ali i za svoj odnos prema vlastitoj seksualnosti. Što je to što nas oblikuje da budemo takva seksualna bića kakva jesmo? Odgoj u ranom djetinjstvu, prije svega, ima velik utjecaj na naše seksualno formiranje i na (ne)poznavanje i (ne)prihvaćanje vlastite odgovornosti u seksualnim odnosima.

Seksolozi Mariam i Otto Ehrenberg kažu da postoje četiri osnovna načina na koje roditelji reagiraju na seksualnost u svakodnevnom životu u svojim obiteljima, a koji utječu na formiranje seksualnog bića njihove djece: potiskujući, izbjegavajući, opsesivni i ekspresivni.

4 osnovna stava prema seksualnosti

Seksualno potiskujući pristup podrazumijeva da roditelji vrlo jasno daju djeci poruku da je seks loš i neprihvatljiv. U takvim su obiteljima zabranjeni „prosti“ vicevi i riječi te golotinja. Seks se često zabranjuje pa je u kasnijem životu te djece seksualnost obavijena strahom.

Seksualno izbjegavajući pristup podrazumijeva da su roditelji tolerantniji u stavovima o seksualnosti, no pri spomenu seksa su nepristupačni i srame se. Iako nemaju negativne stavove o seksu, izbjegavaju otvoreni razgovor ili ako razgovaraju, to čine u obliku predavanja i edukacije. Nenamjerno izostavljaju komponentu topline i ljubavi u seksualnosti, a djeca to vrlo brzo prepoznaju i usvajaju.

Seksualno opsesivni roditelji gledaju na seksualnost kao ne­što zdravo i dobro, no idu i dalje od toga te seks nerijetko stavljaju u središte obiteljskog života. Nemaju jasan uvid kakvo ponašanje odgovara razvojnoj fazi u kojoj je trenutačno njihovo dijete (npr. ne spremaju časopise s golišavim slikama, nego ih ostavljaju na vidljivim mjestima). Vrlo su liberalni te njihovo ponašanje može preplaviti djecu i posramiti ih.

Seksualno ekspresivni roditelji uspijevaju ugraditi seksualnost u svoj život na uravnotežen način. O seksualnim se temama govori otvoreno kada je prikladno i u skladu s uzrastom djece. Djeci u ponašanju postavljaju razumne granice. Seks prikazuju zdravim i pozitivnim, ali naglašavaju da u njega ne treba srljati.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci