Što o ljubavi možemo naučiti od tinejdžera?

Mladenačka ljubav lakomislena je i prolazna, a ljubav odraslih u dugim vezama je ono pravo, iako uopće ne djeluju zaljubljeno, poletno, pa čak ni sretno? Je li stvarno tako, ili bismo mi odrasli mogli ponešto naučiti od tinejdžera?

Ne mari za male stvari

Američki liječnik Richard Carlson pomogao je milijunima ljudi širom svijeta da umanje stres na radnom mjestu, da vrijeme kod kuće provedu na bolji i kvalitetniji način, a u knjizi Ne mari za male stvari u ljubavi, sa svojom suprugom Kristine, ukazuje na male stvari za koje u ljubavnoj vezi jednostavno ne treba mariti.

Zaključak do kojega su oni došli na temelju 14 godina sretnog bračnog života je: Bez obzira na to je li vaša veza idealna ili je u krizi, uvijek postoji način da je poboljšate.

Savjet broj 94., od 100 savjeta u njihovoj knjizi Ne mari za male stvari u ljubavi kaže: Učite od tinejdžera.

Svaki trenutak mogli ste provoditi zajedno

„Isuse! Smiješno. Nikad! Ovo su neke od prvih misli koje padaju na pamet pri samom spomenu učenja od tinejdžera (ili još mlađe osobe). Kako bi nas tinejdžer mogao naučiti nešto o ljubavi?

Zanimljiva je vježba prisjetiti se prvog puta kad ste se zaljubili. Vaši roditelji i drugi odrasli vjerojatno su to nazivali „dječjom ljubavlju”. Vaše su osjećaje vjerojatno umanjivali ili čak odbacivali. No razmislite na trenutak o tim osjećajima, a kad to učinite, budite što iskreniji prema sebi.

Nije li istina da ste, kad ste se tek zaljubili, mogli praktički svaki trenutak provoditi s tom posebnom osobom – i nikad ne osjetiti dosadu ili zabrinutost? Onda, čim bi stigli kući, vjerojatno niste mogli dočekati da se čujete s njim ili njom preko telefona. Kad niste mogli biti zajedno, mislili ste jedno na drugo. Mogli ste, kao što klišej kaže: „očarano gledati jedno drugom u oči”. Sati kad ste bili razdvojeni, činili su se poput vječnosti. Svaka vaša misao bila je vezana uz tu osobu.

To nije ljubav?!

Za vaše roditelje, naravno, to nije bila prava ljubav. Ni slučajno. Njihova je bila ono pravo! Više je nego vjerojatno da nikad nisu iskazivali ni najmanju nježnost jedno prema drugome i da se, u stvari, činilo da se uglavnom i ne sviđaju jedno drugom. Često su se svađali i naizgled izbjegavali provoditi vrijeme zajedno. Daleko od toga da su očarano gledali jedno drugom u oči, rijetko su se uopće gledali. No, unatoč tim činjenicama, njihova se veza označavala „ljubavnom vezom”, dok se kod vas radilo o prolaznoj zaljubljenosti.

Očito je da obično postoje valjane razlike između tipične „prve ljubavi” i zrele, predane veze – hormoni, dob, vrijeme provedeno zajedno, prisnost, razina odgovornosti, da nabrojimo tek nekoliko. I ne umanjujemo učinke ovih čimbenika. Svejedno, postoji barem nekoliko stvari koje vezu čine jačom i koje bi dobro došle odraslima. Dvije se osobito ističu.

Pozornost zaljubljenih

Pozornost je odlika koja kao da nestaje s vremenom. Zanimljivo je promatrati kako mladi mogu biti pažljivi u svojim vezama. Nedavno sam vidio dvoje zaljubljenih mladih ljudi kako sjede zajedno na klupi u parku. Dan je bio vjetrovit i nešto je kose uletjelo djevojci u oči. Mladić je nježno ispružio ruku i izvadio joj vlas iz oka, što je izazvalo prekrasan osmijeh zahvalnosti. Pa joj je vjetar otpuhnuo fascikl s klupe, razbacujući papire na sve strane. Smjesta i bez razmišljanja, skočio je, skupio papire umjesto nje i vratio se na mjesto. Samo gledajući ih, došlo mi je da se nasmijem. U stvari, podsjetilo me da Kris nisam donio cvijeće već neko vrijeme, te sam to odlučio učiniti te večeri.

Na klupi preko puta mladog para sjedio je dvojac malo ozbiljnijeg izgleda. Zbog načina na koji su se ponašali i prstenja na prstima, pretpostavio sam da su u braku. Bilo je malo smiješno vidjeti njihove reakcije na taj isti vjetar. Dok je mladom paru vjetar pružio priliku da budu pažljivi i čine jedno drugome lijepe stvari, bračnom paru je to bio tek izvor iritacije. Pružale su se slične prilike da budu pažljivi, no nikad ih nisu koristili. Bili su mrzovoljni. Bio je to jedan od onih tužnih prizora koji bi mogli poslati negativnu poruku o braku i obvezivanju.

Životni polet

Druga odlika za koju smo primijetili da se stalno ponavlja kod zaljubljenih tinejdžera je polet. Gotovo je čarobno promatrati žar i životnost koju mladi ljudi unose u vezu. Kad govorimo o tome kakve su naše bejbisiterice sa svojim dečkima, zabavno ih je slušati kad opisuju kako je sve divno i uzbudljivo. Na telefonski poziv ili jednostavnu poruku gleda se kao na dar.

U usporedbi s tim, kad slušate razgovore u muškim svlačionicama u fitnes klubovima, stječete dojam da je brak dosadan, beživotan i stvar navike. Tek trebam čuti muškarca kako o svojoj ženi raspravlja na istinski ushićen, vedar način. Nekoliko puta sam otišao osjećajući tugu.

Zanimljivo je razmisliti o tome koliko polet može biti zarazan u vezi. Drugim riječima, kad govorite, razmišljate i ponašate se poletno, obično ćete kod svog partnera primijetiti reakciju koja se podudara. Kad ste sretni, vedri i poletni u životu, to će se odraziti na drugoga. S druge pak strane, kad ste utučeni i ozbiljni, i kad vam nedostaje istinskog poleta, ujedno ćete izazivati takve vrste osjećaja kod svog partnera.

Ovo je tek nešto o čemu vrijedi razmisliti. Stoga, ako možete gledati dalje od logičnih objašnjenja zašto odrasle, „predane” veze moraju biti toliko drugačije od tinejdžerskih, možda zapravo nešto i naučite. Nas dvoje svakako jesmo – i ne prođe ni dan a da nismo zahvalni za te uvide.”

Iz knjige „Ne mari za male stvari u ljubavi”, dr. Richard i Kristine Carlson

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci