Srodna duša - legenda ili istina?

Potraga za srodnom dušom od pamtivijeka pokreće čovječanstvo jer vjerujemo da će nam ona pomoći da postanemo bolji, preskočimo ograničenja i doživimo božansku ljubav. Jesmo li možda u zabludi?

Netko tko nas upotpunjuje, prihvaća, voli kao nitko?

Kad su se 1929. godine sreli, Simone de Beauvoir i Jean Paul Sartre znali su da je to ljubav za sva vremena. Iako nikad nisu živjeli zajedno, taj antikonformistički par otvoren za svaku vrstu iskustva „slobodne ljubavi“ ostao je zajedno do kraja života. Nešto slično Kleopatri i Marku Antoniju, čija je strast bila toliko moćna da im je omogućila svladavanje svih prepreka i ostvarenje svega što požele: ljubav, strast i mit o srodnoj duši, o kojoj svi mi maštamo gledajući njihovu životnu priču u filmovima s Richardom Burtonom i Elizabeth Taylor.

Svi mi zamišljamo srodnu dušu kao nekoga tko nas upotpunjuje, tko nas prihvaća onakvima kakvi jesmo bez obzira na sve naše mane, tko nas voli intenzitetom kojim nas nitko drugi na svijetu ne voli, tko nam je najbolji prijatelj, zbog koga ne moramo pristajati na kompromise, s kim smo duboko povezani, tko u trenutku zna što mislimo i što ćemo izgovoriti, kao nekoga za koga u trenutku znamo da je onaj pravi, bez sumnji, bez preispitivanja, bez nedoumica. I prije svega, kao nekoga tko nas nikad neće ostaviti.

Srodna duša znači sresti se i prepoznati, a ne upoznati se. To je toplina, prepoznavanje, nevjerojatna intimnost još od prve minute poznanstva, situacija u kojoj sve nekako teče svojim tijekom. Jer kad upoznate nekog i poželite pred njim biti bolji nego što zapravo jeste i pokušate zamaskirati svoje negativne osobine, to znači da ta osoba nije vaša druga polovica.

Riječ psihologa

Psiholozi imaju podijeljena mišljenja o postojanju srodne duše. Mnogi smatraju da postoje fizionomije, karakteri i boje glasa koji nam oživljavaju sjećanja iz djetinjstva i aktiviraju neurobiološke mehanizme koji nas vode k posebnim osjećajima prema određenoj osobi, vrlo često k ljubavi na prvi pogled. Upravo ta privlačnost poslije prvog susreta zasniva se na određenom prepoznavanju, kao da su se srele dvije zvijezde koje pripadaju istoj konstelaciji.

Mnogi od nas sreli su u životu nekoliko partnera koji su se poslije pokazali pogrešnima. Ta iskustva pomažu nam da shvatimo koji dijelovi naše ličnosti zahtijevaju najviše pozornosti. Ako nas konstantno privlače isti tipovi ljudi zbog kojih smo poslije nesretni, moramo se prvo pozabaviti sami sobom i kočnicama koje nas sputavaju u uživanju u ljubavi i njezinoj pozitivnoj dimenziji. Ovako promatrana, srodna duša predstavljena je u pravoj konotaciji, tj. kao osobni put odrastanja, upoznavanja sebe i otvaranja novim dimenzijama ljubavi.

S druge strane, mnogi psiholozi smatraju da je srodna duša mit. Postajemo žrtve velikih očekivanja. Tražimo osobe koje će kompenzirati naše slabosti, ojačati našu snagu i dati nam podršku i bezuvjetno poštovanje. Frank Pittman, psihijatar iz Atlante, tvrdi da ništa nije donijelo toliko nesreće i nezadovoljstva koliko potraga za srodnom dušom: „Treba prestati vjerovati u mit o srodnoj duši. Svi ljudi ujedinjeni u bračnu ili bilo koju drugu ljubavnu vezu dolaze iz različitog društvenog miljea, potječu iz različitih obitelji i imaju drukčiju viziju svijeta. Magija je upravo u tome što možemo razviti takav pogled na svijet koji nam omogućuje da promatramo život očima partnera, ali i vlastitima“.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci