Put od zaljubljenosti do prave ljubavi

Svima nam je poznat onaj čarobni osjećaj zaljubljenosti na početku veze. Voljeli bismo da taj osjećaj potraje zauvijek, ali u jednom trenutku ta prelijepa čarolija nestane, a san katkad polako postaje noćna mora. Što se dogodi?

Faza simbioze - prva faza ljubavnog odnosa

Kada se zaljubimo u nekoga, usmjereni smo samo na pozitivne osobine te osobe i u njoj tražimo ono što nam je zajedničko. Sposobnost zaljubljivanja je zapravo sposobnost popuštanja granica vlastitosti. Odabiremo jednu osobu od svih drugih na svijetu i odlučujemo se spojiti s njom, prestajući biti „ja“, a stvarajući „mi“. Imamo osjećaj stapanja s drugim te gubljenja granice osobnog identiteta.

Mogli bismo to usporediti s kockicama čokolade koje se od topline istope i pomiješaju u neku vrstu tekućine. Ovo je prva faza ljubavnog odnosa i naziva se faza simbioze. Kao što vam je poznato sa satova biologije, simbioza je životna zajednica dvaju organizama koji su ovisni jedan od drugome i u svakom smislu isprepleteni.

U ovoj fazi, u jednom trenutku neminovno dolazi do demistifikacije tog, kako nam se čini, idealnog partnera i idealne veze. Postoje tri načina kako se veza iz ove točke može dalje razvijati. Može se ući u fazu izbjegavanja konflikta da bi se po svaku cijenu sačuvalo prijašnje stanje, makar i na silu. S druge strane, neki odnosi ulaze u vrstu konflikta. No, on nije konstruktivan, nego više ukazuje na frustraciju zbog okončanja romantičnog perioda zaljubljenosti. U oba slučaja veza ostaje zaglavljena u fazi simbioze. Treći, progresivan način podrazumijeva ulazak u fazu diferencijacije, odnosno osamostaljivanja i tek tada veza može istinski napredovati.

Konstruktivni konflikt

Takav rasplet situacije događa se kada partneri ne izbjegavaju konflikt po svaku cijenu, ali u suočavanju pokušavaju biti konstruktivni, tako što su direktni u komunikaciji, ne optužuju jedno drugo, nego sagledavaju svoja stanja. U ovoj se fazi partneri počinju koncentrirati na sebe i počinju to iskazivati rečenicama tipa: Evo što ja osjećam..., Evo što ja mislim..., Evo što ja hoću… Budući da smo svi različiti, konflikt je katkad neminovan.

Naravno, u ovoj fazi postoji rizik od razdvajanja jer dolazi do svojevrsnog udaljavanja. No ako partneri i dalje ostanu u vezi, ona prelazi u fazu eksperimentiranja, tj. vježbanja. Partneri se, tražeći slobodu, sve više otvaraju prema svijetu te, što je još važnije, grade samopouzdanje koje se ne temelji na njihovu odnosu i na identitetu supruga ili supruge. Posvećuju se svemu onome što ih ispunjava, neovisno o tome sudjeluje li drugi partner u tome. Vrijeme više posvećuju sebi, a ne provode ga više zajedno onoliko kao prije.

Nakon ove faze dolazi faza ponovnog približavanja, ali na sasvim nov način. „Mi“ ponovno jača, ali sada u njemu postoji poveznica između dviju jedinki, a ne njihovo preklapanje. Njih dvoje više nisu otopljena čokolada bez vlastitih granica i samodostatnosti, nego se, primjerice, mogu usporediti s dvama slojevima čokolade koji su povezani keksom.

Zajednička neovisnost

U ovoj fazi veza je fleksibilna i part­neri se kreću između neovisnosti i zajedništva, ovisno o njihovim potrebama. Parovi koji i u ovoj fazi ostanu zajedno ulaze u fazu sinergije, svojevrsne zajedničke neovisnosti i ujedno međuovisnosti. Njihove osobnosti ostaju jake i nisu ugrožene time što su skupa. Sada se dvije kockice čokolade zajedno nalaze na prekrasnom tanjuru. Svaka je samostalna, a opet su skupa, a objedinjuje ih nešto veliko, postojano i čvrsto. Mogli bismo to stanje opisati kao 1+1 umjesto 2.

Ipak, mnogi parovi ne dođu do ove faze, nego ostanu u simbiozi zato što su imali neuspjelu fazu diferencijacije ili zato što žele očuvati stanje simbioze. Kada partneri pod svaku cijenu žele ostati u fazi simbioze, oni se znaju često svađati, ali bez konstruktivnog rezultata. Ponašaju se pasivno-agresivno. To znači da radije postavljaju negativne ciljeve i govore ono što ne žele, što im smeta kod partnera, umjesto da jasno izraze što bi zaista htjeli od partnera i na koji način žele da se odnos dalje razvija, ali i kako su i sami spremni pridonijeti takvom razvoju.

Pasivno-agresivno ponašanje

Pasivno-agresivno ponašanje generalno karakterizira pasivno suprotstavljanje zahtjevima partnera i praćeno je odugovlačenjem, tvrdoglavošću, mrzovoljnošću i neučinkovitošću ili ironičnim humorom. Takvo ponašanje rezultat je njihove nesposobnosti da ljutnju i frustraciju izraze na zdrav način. Humorom se, primjerice, takve osobe djelomično ograđuju od onog što govore i samim time ne preuzimaju odgovornost za ono što su rekli.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci