Ovo su znakovi da ste napustili sebe!

Jeste li se ikada zapitali zašto je tako teško zacijeliti emocionalnu povredu? Vjerovali ili ne, nezacijeljena povreda obično nije rezultat nekog događaja ni lošeg ponašanja druge osobe, već je rezultat onoga što mi činimo sami sebi svakoga dana našeg života... Odbacivanje sebe nemjerljivo je gore nego biti mučen ili odbijen od čitavog svijeta. Ostavlja duboke ožiljke koji mogu trajati čitav život, a za razliku od drugih emocionalnih rana, ovu ranu ne liječi vrijeme. Vratite se jedinoj osobi koja je s vama od početka do kraja života...

Nitko nas ne može povrijediti tako duboko kao mi...

Kao odgovor na emocionalnu povredu, prirodno je zaštititi se zatvaranjem u sebe i ograđivanjem, no s vremenom to se može pretvoriti u kronično odvajanje od sebe. Kada emocionalna rana ne zacijeli, u njenom korijenu zapravo leži - napuštanje sebe.
Kako god izgledalo i što god osjećali o tome, nitko nas ne može povrijediti tako duboko kako mi možemo povrijediti sami sebe.

I zapravo, mi se možemo iscijeliti od vanjskog zlostavljanja, ali ne od napuštanja samoga sebe. Napuštanjem sebe, postajemo emocionalno defragmentirani, a jednom kada se osjetimo necjelovitima, stalno nas prožima osjećaj da nešto nedostaje.

Napuštanje sebe nemjerljivo je gore nego biti mučen ili odbijen od čitavog svijeta. Ne samo da je emocionalna bol razorna, već napuštanje sebe ostavlja i duboke ožiljke koji mogu trajati čitav život, a za razliku od drugih emocionalnih rana, ovu ranu ne liječi vrijeme.

Da biste se osjećali ponovno cjelovitim, morate prestati napuštati sebe. I za to nikada nije prekasno.

Što znači – napustiti sebe?

Ovo je nekoliko osnovnih načina odbacivanja sebe:

  • Zadržavanje uvjerenja o sebi koja nam oduzimaju moć, kao što su nevrijednost, nemoćnost i stavljanje sebe u poziciju žrtve.
  • Neprestano samoosuđivanje, negativno razmišljanje ili samoubilačke ideje.
  • Zatomljavanje samoizražavanja, negiranje svojih snova i želja ili neizricanje svoje istine.
  • Ostajanje u odnosu ili na poslu kojima je istekao rok trajanja, nevjerovanje sebi u slijeđenju vlastitog vodstva ili omalovažavanje sebe.
  • Zloupotrebljavanje svog tijela unošenjem toksina ili uskraćivanjem odgovarajuće prehrane, odmora, kretanja, sna...
  • Ugrožavanje svog integriteta činjenjem onoga što ne želimo činiti, zbog osjećaja obveze ili krivnje, stavljanje sebe na zadnje mjesto kako bismo udovoljili drugima.
  • Potiskivanje osjećaja, zanemarivanje emocionalnih potreba, dopuštanje drugima da se prema nama odnose s nepoštovanjem ili nas iskorištavaju.

Imajte na umu da mnogi napuste sebe zbog neke traume i, u mnogim slučajevima, naučili smo to od naših roditelja jer se prenosilo s generacije na generaciju. Trauma je često fizička manifestacija osjećaja, uvjerenja i ponašanja koje imamo prema samima sebi.

Kako prestati napuštati sebe

Budući da je odnos koji imamo sa sobom osnova za iscjeljenje, moramo prestati napuštati sebe na sve načine, a to znači da iscjeljenje zahtijeva novu paradigmu ljubavi i nježnosti prema sebi. Prije svega, najvažnije je brinuti se o sebi, početi slušati svoje unutarnje vodstvo, odbaciti osuđivanje sebe i ispuniti svoje emocionalne potrebe koje očekujemo da drugi ispune – prihvaćanje, odobravanje, poštovanje.

Zatim, dok ostavljamo situacije i odnose koji nas više ne podržavaju, važno je da govorimo svoju istinu i vježbamo samoizražavanje, i dok se pažljivo brinemo o svome tijelu, svjesno odabiremo biti – sada i ovdje – a to znači izabrati život.

Budući da se odbacivanje sebe dogodi onda kada se odvojimo od svojih osjećaja, moramo biti voljni osjećati svoje osjećaje. Također je važno odbaciti uvjerenja koja nam oduzimaju osobnu moć, kao što su nevrijednost, nemoć i viđenje sebe kao žrtvu.

Kad se bojimo, zbunjeni smo...

Skloni smo odbaciti sebe kada se bojimo, zbunjeni smo ili nismo osoba koja želimo biti, pa ipak treba svjesno odabrati ostati u kontaktu sa sobom. Kada se pojavi problem, ne treba isključivati sebe samoosuđivanjem, ljutnjom na sebe ili omalovažavanjem sebe.

Umjesto toga važno je slušati sebe, uvažavati svoje osjećaje, govoriti svoju istinu i zauzeti stav kad je to potrebno, te biti svoj najbolji prijatelj. U izazovnim trenucima, možemo reći sebi: "Činiš najbolje što možeš. Kakvi kod osjećaji da se pojave, ja sam tu za tebe i neću te ostaviti!"

Ne osuđujte prošlo "ja"

Riječ "iscjeljenje" znači vraćanje u cjelovitost a to znači da moramo, kako bismo se iscijelili, utjeloviti čitavog sebe. Napustimo li bilo koji dio sebe, iz bilo kojeg razloga, iscjeljenje se produžuje. Stoga, iako možda marljivo vježbate ljubav prema sebi, dokle god sudite svojem prošlom "ja", ili vaša sjećanja pobuđuju stid, još uvijek napuštate sebe (to se odnosi i na vaše prošlo "ja" koje je iskusilo traumu, kao i na svaku drugu verziju vašeg prošlog "ja").

Budući da ne možete prevariti svoj podsvjesni um, ne možete imati dobre osjećaje o svom trenutnom "ja" dokle god se pretvarate da je vaše prošlo "ja" oštećeno ili odvojeno. Problem nije u tome što napuštate sebe u vrijeme kada ste povrijeđeni. Problem je u tome što to nastavljate činiti! Zbog toga, da biste se u potpunosti iscijelili, morate sačuvati svoje prošlo "ja" od napuštanja.

Budući da podsvjesni um ne zna razliku između prošlosti i sadašnjosti, kao ni između stvarnog i zamišljenog, možete mentalno otići u prošlost i zagrliti svoje prošlo "ja" s ljubavlju i suosjećanjem.

Blago rođeno iz povrede

No, može biti teško sačuvati svoje prošlo "ja" kada vas vaša traumatična sjećanja tjeraju da puzite ili ga osuđujete svoje prošlo "ja" zbog nečega što ste učinili – ili niste učinili. U tom slučaju, vrijeme je za šire razumijevanje. Budimo iskreni, ako sada imate mudrost da učinite nešto drugačije i napravite bolji izbor, dugujete to svom prošlom "ja".

Bez obzira na to o kakvoj je pogrešci riječ, vaše prošlo "ja" nije samo preživjelo bol i traumu, već je i zaboravilo put kojim ste hodali. Unatoč strahu, stidu, usamljenosti i nedostatku podrške, vaše prošlo "ja" nije samo izdržalo teška iskustva, već je i naučilo iz tih iskustava i evoluiralo u vas kakvi ste danas. Stoga, nije potrebno opraštati svom prošlom "ja" jer mu nemate što oprostiti. Umjesto toga, zašto ne biste proslavili pobjedu nad povredom priznajući sebi trajne darove, uvide i prilike, i započeli promatrati svoje prošlo "ja" iz drugog svjetla? Možda je potrebno zaroniti duboko u sebe da bi se pronašlo blago rođeno iz povrede, ali ono je uvijek tamo.

Uistinu, savršeni biser možda živi u ružnoj školjci, ali ako je ne otvorite, nikad ga nećete naći.

Ljubav prema sebi najčudesniji je lijek

Dakle, tko biste vi bili danas da nije bilo vašeg prošlog "ja"? Možda ste, suočavajući se s nedaćom, razvili snagu, govorenjem svoje istine možda ste našli svoj unutarnji glas... Možda ste preuzimanjem odgovornosti postali neovisni... Ili ste možda nadilaženjem nemoći postali snažni!

Izražavajući zahvalnost za pretrpljeno naporno putovanje i dobivanje neprocjenjivog dara, vaše prošlo "ja" prima vašu bezuvjetnu ljubav a, kada je riječ o iscjeljivanju, ljubav prema sebi je najčudesniji lijek.

Izvor: www.wakeup-world.com

Snježana Krčmar

Preporučujemo

Ostali članci