Novi početak nakon razvoda

Odvažiti se na razvod ili prekid veze nije lako, ali ostajanje u lošem odnosu mnogo je gore. Life coach Egli Ilić navodi sve štete koje proizlaze iz lošeg odnosa i premda je teško iscijeliti rane nakon razvoda, iskoristimo li taj proces za samospoznaju, sljedeći bi odnos doista mogao biti onaj pravi

Porast razvoda brakova u zemljama zapadnog kulturnog miljea u posljednjih pola stoljeća gotovo je upeterostručen. U Njemačkoj danas razvodom završi 40-ak posto sklopljenih brakova, u SAD-u se razvrgne svaki drugi brak, u skandinavskim zemljama propadaju čak tri od četiri sklopljena braka. U Hrvatskoj danas razvodom završava svaki četvrti brak, no kako se kod nas ljudi i dalje rijetko odlučuju na taj potez i kada je brak iznimno loš, realno je stanje vjerojatno mnogo lošije od onoga što pokazuju službene statistike.  

Razvod nije osobni neuspjeh

Strah od samoće, ali i novog početka, nedostatak vjere u život i manjak životne energije da se stvari promijene, ovisnost o part­neru, bilo u psihičkom, emocionalnom, ili ekonomskom smislu, neki su od najčešćih razloga zašto ljudi pristaju na kompromise, pa često i cijeli život ostaju u odnosu koji ih ne ispunjava. No najviše utjecaja na sve to imaju odgoj i kulturni čimbenici koji upravljaju našim odlukama više nego što smo svjesni.

U Hrvatskoj se raz­vod braka u mnogim sredinama i dalje smatra sramotom i dokazom osobnog neuspjeha, a na samce i razvedene osobe nerijetko se gleda kao na ljude s kojima nešto nije kako treba. Sustav podupire obiteljski život i u mnogočemu je prilagođen parovima. Osobe bez partnera često su na ovaj ili onaj način diskriminirane te isključene iz brojnih društvenih aktivnosti pa se zbog toga i same katkad osjećaju manje vrijednima.

Da bi izbjegli agoniju suočavanja s vlastitim strahovima i ulaska u zonu nepoznatoga te da bi se zaštitili od pritisaka, kritike i neodobravanja društva – mnogi radije izabiru ostati u neiskrenim odnosima do kraja života. No ostankom u odnosu koji ih ne ispunjava, trajno potiskuju svoje stvarne emocionalne potrebe. Da bi spriječili njihovu manifestaciju u svijesti te izbjegli bol zbog suočavanja s istinom, svoju energiju često usmjeravaju u razne vrste ovisnosti, u kompenzacijske odnose ili aktivnosti - u alkohol, djecu, dom, hobije - ili se u potpunosti posvećuju poslu.

Traženje tjelesne bliskosti izvan veze

Pa ipak, koliko god potiskivali svoje potrebe, nikad ih u potpunosti ne možemo utišati te ako je naš emocionalni segment nezadovoljen, na jednom nivou svoga bića uvijek ćemo osjećati nepotpunost i prazninu. A kada se ta praznina počne jače manifestirati, možda ćemo ispunjenje i tjelesnu bliskost potražiti izvan odnosa. No ljudi koji na taj način kompenziraju svoj emocionalni manjak rijetko uspijevaju zadovoljiti svoje potrebe u potpunosti jer u takve, zamjenske odnose ni sami najčešće nisu spremni ući u potpunosti, otvorenog srca i bez dubokog osjećaja krivnje. Emocije koje se pritom razviju obično nisu istinske ni zrele, nego su odraz praznine i dubokog nezadovoljstva vlastitim životom.

Osim toga, kako najčešće i sami traže ili privlače partnere koji se nalaze u sličnoj situaciji kao oni, u takvim se odnosima brzo počne javljati frustracija. Ako se u zamjenskom odnosu i dogodi ljubav, ona je gotovo bez iznimke popraćena golemom boli i patnjom te još većim nastojanjima da se emocije potisnu i sakriju od očiju javnosti te izbjegnu krahovi u braku. Jer ni tada većina nema hrabrosti suočiti se s izazovima i iskoračiti iz lažnog odnosa. Umjesto da prihvate izvornu namjeru svoga bića koje im na taj način želi pomoći da osvijeste laž na kojoj su izgradili svoj život, da se otvore prema životnim impulsima i da to promijene, pronalaze tisuće izgovora i raz­loga zašto i dalje ostati u njemu.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci