Moć prvog dojma

Naš um gradi prvi dojam stvarajući sliku od različitih signala koje dobiva tijekom upoznavanja nove osobe, mjesta ili situacije. Istraživanja su pokazala da su odluke donesene u tren oka, na temelju te početne slike, ponekad ispravnije od onih donesenih dugotrajnom analizom

Priča o Billu i Hilary

Bill i Hillary Clinton puno su puta ispričali priču o svojem prvom susretu. Zurili su jedno u drugo u knjižnici Pravnog fakulteta na Sveučilištu Yale dok se Hillary nije odvažila i pristupila Billu. „Čuj, ako ti i dalje budeš ovako buljio u mene i ja ti uzvraćala pogled, možemo se i upoznati. Ja sam Hillary Rodham. Kako se ti zoveš?“ Bill joj je odgovorio da se ne može sjetiti svojeg imena. Bio je to obostrano tako jak prvi dojam da je utjecao na američku, pa i svjetsku povijest.

Vjerojatno ste se i vi barem jednom našli u situaciji da osoba koju prvi put u životu vidite na vas ostavi jak dojam. Mnogi supružnici prepričavaju da su prvi put kad su se susreli osjetili leptiriće u trbuhu, ili čak da se poznaju cijeli život. Moguće je i obrnuto – da vam se netko ne svidi na prvu loptu, da odmah osjećate odbojnost ili suzdržanost koju ne možete racionalno objasniti. U svakom slučaju prvi susreti često su emocijama i značenjima nabijeni događaji koji postavljaju temelje budućeg odnosa. Znanstvenici su ustanovili da naš mozak brzinski skenira neznanca s kojim dođemo u kontakt, slažući kolaž od svih signala koje odašilje prema nama. Tijekom susreta o dotičnome gradimo dojam koji je kao digitalna fotografija – odmah je razvijena, nikad sasvim ne izblijedi i bilježi mnogo točnih podataka.

Brojna su istraživanja potvrdila tu moć prvog dojma. U jednom je istraživanju skupina običnih građana bez psihološkog obrazovanja gledala videosnimke od 20 do 32 sekunde u kojima su se predstavljali kandidati za posao. Potom su sudionici istraživanja izradili male psihoprofile kandidata ocjenjujući njihovu simpatičnost, samouvjerenost i drugo. Iste su kandidate analizirali stručni ispitivači u 20-minutnim intervjuima. Na iznenađenje znanstvenika, obični su građani profilirali kandidate vrlo slično stručnjacima iako su ih vidjeli samo na kratkim filmićima.  

Smiješak otvara vrata

Topao ili piskutav glas, smrknuto ili vedro lice, uredna ili zgužvana košulja, spuštena ili podignuta ramena – svi ti podaci istovremeno pogađaju naša čula i navode nas na munjevit zaključak: ovaj nam je prodavač osiguranja sumnjiv, ovog autostopera nećemo povesti, ova bi nam djevojka bila dobra cimerica. A taj se proces zbiva velikom brzinom: osnovni sud o novom poznaniku – je li za nas opasan ili bezazlen – donosimo u tri prve sekunde. „Razvili smo sposobnost brze procjene hoće li nam neznanac nauditi ili će nam koristiti. Ta je sposobnost nekad bila važna za preživljavanje“, kaže Nalini Ambady, profesorica psihologije s Tuftsova sveučilišta u Medfordu.

Moć munjevite prosudbe nalazi se u starom, primitivnom dijelu mozga, koji dijelimo sa životinjama. Taj nagon pomaže živim bićima da se zaštite u svijetu grabežljivaca i plijena. Ta je sposobnost važna i u civilizaciji, ali u manjoj mjeri nego u divljini. Danas prijetnje za ljudsko blagostanje dolaze u puno složenijim oblicima – putem političkih odluka, kretanja na burzi, promjena u tečaju valuta i troškova života. Ipak, i dalje je itekako važno točno procijeniti ljude koji nam ulaze u život.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci