Ljubav - iscjeljujuća snaga u nama

Zbog ljubavi smo spremni pomaknuti planine, skinuti zvijezde s neba, otići i na kraj svijeta. No znamo li uistinu voljeti? Prema viđenju duhovnih učitelja i drevnih filozofija, ljubav je posebno, uzvišeno stanje koje nas povezuje s drugom osobom, ali i svime što nas okružuje. Moguća je samo između ljudi koji su dosegli određeni stupanj duhovne zrelosti

Ljubav je ono što životu daje smisao, i bez nje ćemo uvijek osjećati manjak. Ona je psihološka potreba svakoga od nas, a takvom je postala u trenutku kada smo prvi put iskusili ovo prekrasno stanje. Bez obzira na to kakva su nam životna iskustva, svi smo to stanje doživjeli, a prema nekim procjenama, to se dogodilo još u maternici, gdje smo prvi put iskusili bezuvjetnu, pravu božansku ljubav. Otad naša težnja za ponovnim iskušavanjem takvoga stanja ne prestaje.

Kako učimo o bliskosti?

Bez obzira na to što pravoj, bezuvjetnoj ljubavi svi težimo, većini se ljudi ona nikad ne ponovi. Samim dolaskom na ovaj svijet, o ljubavi učimo na drukčiji način, usvajajući drukčije, uvjetovane principe ljubavi, koji određuju većinu naših kasnijih emocionalnih iskustava. Njih, pak, pogrešno pripisujemo ljubavi.

Naime, dijete u svojoj neiskvarenosti i čistoći s kojima dolazi na ovaj svijet, sve ono što doživljava u odnosu s roditeljima tumači kao dokaz ljubavi te na takvom iskustvu o njoj i uči. Kada roditelj svoju ljubav prema djetetu uvjetuje određenim modelom ponašanja, različitim postignućima i slično, dijete u svom podsvjesnom umu zaključuje da je vrijedno ljubavi jedino ako zadovolji roditeljska očekivanja.

Različite oblike roditeljskog kažnjavanja koja uslijede ako ta očekivanja ne ispuni, ono shvaća kao poticaj da se izbori za nagradu. Na taj način, u zamjenu za neku vrstu obećane ljubavi, dijete nesvjesno pristaje na roditeljske ucjene te svoje ponašanje i osobnost prilagođava onomu što se od njega očekuje, istodobno odustajući od sebe i svoje stvarne prirode. No time, već u početku nesvjesno blokira i svoj duhovni razvoj.

Obiteljski obrasci

Kako rastemo, razvijamo se i emocionalno i duhovno, a prema tumačenjima brojnih duhovnih filozofija (tao, zen i dr.), svako je razdoblje života (negdje do 21. godine, dokad je naša osobnost više-manje formirana) vezano uz razvoj određenog životnog segmenta, koji se povezuje i uz različite energetske centre na tijelu. Odnosima u kojima uz pomoć roditelja prvo učimo o ljubavi, pripada drugi energetski centar (smješten u području reproduktivnih organa), i on se razvija u dobi od četvrte do osme godine života.

Ako o ljubavi učimo isključivo putem roditeljskih uvjetovanja i kažnjavanja, ni naš centar odnosa neće se razvijati kako treba, pa će zbog toga već tada u našem sustavu doći do energetske neravnoteže. Doći će i do usporavanja, pa čak i blokade u protoku energije u više centre. Zato što smo, da bismo dobili ljubav, bili prisiljeni odustati od sebe i svoje prirode, imat ćemo velikih problema s prepoznavanjem vlastitog identiteta i individualnosti, a time i s razvojem samopoštovanja (što se vezuje uz područje solarnog pleksusa i treći energetski centar, koji se normalno razvija između osme i dvanaeste godine života).

Ljubav koja nije otišla dalje od seksualnosti

Zaustavljena u drugom centru, energija neće prodrijeti ni u područje srca (četvrti energetski centar, razdoblje puberteta i prvih zaljubljivanja/ljubavi), a bez toga, i bez otvaranja srca ostat ćemo emocionalno zakočeni – nesposobni za iskušavanje stvarnih, iskrenih i pročišćenih emocija, i nesposobni za doživljaj prave i istinske ljubavi. To je jedan od glavnih razloga zašto mnogi ljudi priznaju isključivo tjelesni segment ljubavi te se u odnosima nikad ne pomaknu dalje od seksualnosti. I što mnogi pod pojmom ljubavi podrazumijevaju koktel hormona koji osjećaju na početku veze, dok su zaljubljeni, a jednom kad se probude iz tog transa, shvate da se nalaze u odnosu koji je daleko od istinske ljubavi.

Svaki odnos koji ostvarujemo zapravo je razmjena energije, i ako je uravnotežena, u njemu ćemo se osjećati dobro, pa će i sam odnos biti kvalitetan. No narušeni odnosi s roditeljima odrazit će se nepovoljno i na ostale odnose, pa će većina njih biti nekvalitetna jer ćemo podsvjesno nastojati nadoknaditi izgubljenu energiju. Kada osoba koja nije imala kvalitetne odnose u obitelji uđe u emocionalni odnos, sve obrasce ponašanja kojima je nastojala zaslužiti roditeljsku ljubav prenijet će i u odnos s partnerom.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci