Kako se nositi s neizvjesnošću?

Pandemija koronavirusa, samoizolacija, potencijalni novi 'lockdown', briga za sebe i druge... Neizvjesnost se uvukla u našu svakodnevicu. Kako
plivati u dubinama neizvjesnosti i sačuvati svoje mentalno zdravlje u ovim izazovnim vremenima, savjetuje psihoterapeutkinja...

U iščekivanju preuzimanja kontrole

Mnogi moji kolege psiholozi složit će se s mišljenjem da smo na planetarnoj razini doživjeli kolektivnu traumu. Osjećaj neizvjesnosti zbog pojave koronavirusa širom našeg  planeta nimalo nije lak ni za naš živčani sustav, ni za naše tijelo. Doživljaj neizvjesnosti jedan je od najčešćih izazova suvremenog čovjeka, a u ovoj globalnoj situaciji to je samo još više došlo do izražaja.

U medicini, ekonomiji, obrazovanju, psihologiji – neizvjesnost je stekla status "novog normalnog". U ovom je trenutku izražena epidemiološka neizvjesnost. Kolektivno čekamo da znanstvenici „razriješe“ nejasnoću o koronavirusu kako bismo iznova stekli osjećaj da nam je zdravlje sigurno, kako možemo planirati poslove, putovanja i da se sva djeca mogu vratiti u škole.

Čekamo odgovore kako bismo mogli ponovo uspostaviti ideju kontrole nad svojim životom, planirati budućnost, organizirati svoj život i obavljati aktivnosti onako kako smo naviknuli.

Stup mentalnog zdravlja

Mnogi će se psihoterapeuti složiti da je jedan od ciljeva psihoterapije osnaživanje čovjeka da podnosi neizvjesnost. Tema neizvjesnosti se, kao pritužba, kod mojih klijenata u psihoterapiji iznova ponavlja. To nimalo nije čudno, s obzirom na to da je potreba za izvjesnošću i sigurnošću jedna od osnovnih ljudskih potreba. U njenoj osnovi je naša želja da izbjegnemo bol i postignemo zadovoljstvo.

Mi ljudi smo bića koja, u osnovi, pokušavaju postići zadovoljstvo, oslanjamo se na navike i onda kad stvari idu onako kako smo planirali, stječemo dojam da držimo stvari pod kontrolom. Međutim, izvjesno je da, baš svakome od nas, život u nekom trenutku pošalje iznenađenje koje nam se ne sviđa.

Ovisno od tome kolika nam je tolerancija na nepoznato i kako ga doživljavamo, razlikuju se i naši odgovori. Kad se poljulja ideja o izvjesnosti, to često rezultira pojačanim stresom, osjećajem gubitka kontrole, anksioznošću ili uznemirenošću.

žena, litica

Neizvjesnosti ima koliko i ljudi

Ali, što je uopće neizvjesnost? Vjerujem da bi svatko tko čita ovaj članak dao neku svoju definiciju koju je stvorio u odnosu na svoje životno iskustvo. Ovisno o promatraču, razlikovat će se i sama konstrukcija tog pojma.

Neke se osobe na sam spomen riječi „neizvjesnost“ počinju pojačano znojiti, osjećaju nelagodu i ostale simptome uznemirenosti. Neke osobe pak osjećaju blago ili veće uzbuđenje kad pomisle na neizvjesnost jer ih ona podsjeća na raznolikost i avanturu. Upravo ovisno od konteksta iz kojeg promatramo (psihologija, fiziologija, duhovnost, znanost, sociologija…), mijenja se i perspektiva.

Na primjer, za osobu koja je preživjela intenzivna traumatična iskustva svaka dodatna neizvjesnost može biti preplavljujuća. S druge strane, upravo je neizvjesnost motor koji pokreće znanstvena istraživanja i napredak u znanosti. Znanstvenici nastoje razumjeti prirodni svijet i smanjiti neizvjesnost dajući nam smjernice, objašnjenja i predviđanja.

Izazov za um i fiziologiju

U svakodnevnom životu neizvjesnost nam često donosi doživljaj neugode – kad ne znamo što će se dogoditi u budućnosti, kakav je scenarij koji nam je život pripremio. I onda ostajemo osuđeni na doživljaj da „ne znamo“, a to „ne znam“ nije izazov samo za naš um nego i za našu fiziologiju.

Istovremeno, doživljaj da nešto ne znamo vrlo je poželjan ako nismo uplašeni jer u nama budi radoznalost i povećava naš doživljaj prisutnosti. Kad god poželimo neki pojam razumjeti preciznije, važno je sagledati i što je s one druge, suprotne strane. U ovom slučaju, što uopće podrazumijevamo pod doživljajem izvjesnosti.

Pojam izvjesnosti nosi lepezu značenja: od garancije sigurnosti i komocije do rutine i navike. Paradoksalno, traženje apsolutne izvjesnosti je besmisleno jer neizvjesnost je sastavni dio života. Traganje za izvjesnošću i pokušaj da sa sigurnošću tvrdimo kako je nešto istinito upravo je ono što nam stvara veliku patnju, čini nas zabrinutima, stvara paniku ili nezadovoljstvo.

Intolerancija na neizvjesnost

Učenje kako se nositi s neizvjesnošću te kako je prihvatiti kao neminovnost jedan je od osnovnih stupova mentalnog zdravlja i ujedno je dio duhovnog putovanja. Međutim, uslijed nekih većih životnih skokova, naša sposobnost podnošenja neizvjesnosti se smanjuje. Postajemo netolerantni na manja „ljuljanja“ našeg plana, a neki ljudi, kao reakciju, osjećaju pretjeranu potrebu za kontrolom.

Poteškoće u nošenju s neizvjesnošću povezane su s brojnim pitanjima mentalnoga zdravlja. Svaka naša zona sigurnosti može u trenutku biti izbrisana. Nažalost, mnogi su imali neugodna iznenađenja u svom iskustvu, bilo da su preživjeli rat, izbjeglištvo, tešku bolest ili gubitak najdražih osoba...

Ako su događaji bili preveliki i previše zastrašujući pa ih nismo mogli sami proraditi, ostaju duboko u nama kao zapisi straha. Osobito ako su imali veze sa životnom ugroženošću i sigurnošću naših najbližih ili nas samih.

žena na planini

Narušena hormonska ravnoteža

Naša fiziologija kao da čeka da se opasnost opet dogodi i mi smo, zapravo, konstantno na oprezu. A stanje u kojemu čekamo da se nešto dogodi ili da nešto prođe, vrlo je nezahvalno. Zapravo, dok smo na takvim mjestima, svome mozgu konstantno šaljemo signal da nismo sigurni te smo u grču, napeti, narušene hormonske ravnoteže.

U našem živčanom sustavu strah od nepoznatog proizvodi stres i reakciju „bori se ili bježi“. Tako možemo primijetiti da nam je puls često ubrzan, temperatura tijela povišena, kao da se spremamo za napad ili smo pak veoma uspavani, uvučeni u svoju kućicu poput kornjače koja se osjeća ugroženom.

Živjeti na ovim prostorima znači kontinuiranu izloženost neizvjesnosti. Tako smo postali ili eksperti za nošenje s njom ili pak izuzetno frustrirani i uznemireni jer je izazova mnogo i ne nazire im se kraj. Kad nemamo sustav na koji se možemo osloniti – kao da smo bez mape koja bi nas trebala usmjeravati kamo trebamo ići i onda ostajemo zbunjeni jer ne znamo što možemo koristiti kao orijentir.

Vještina da prigrlimo „ne znam“

Prihvatiti neizvjesnost kao jednu od izvjesnosti života je mudro. I upravo zato je bitno da iznova učimo kako živjeti s njom te zatražimo stručnu podršku ako imamo tegobe i neugodne simptome. Naročito je važno obratiti se psihologu ako smo doživjeli traumatična iskustva čije posljedice svakodnevno osjećamo jer zbog njih nam neizvjesnost može biti stalna prijetnja.

Međutim, ako djelomično prevladamo traumatske reakcije, neizvjesnost nam može donijeti i dobra iskustva. Neke stvari jednostavno ne možemo predvidjeti i ne možemo na njih utjecati, no to ne znači da trebamo ostati isključivo u poznatome i ne riskirati. Jer bez izlaska iz poznatoga ne postoje razvoj i napredak.

Volim ovaj citat pisca Roberta Fulgama: „Neizvjesnost je sreća u formi nesreće. Da sam apsolutno siguran u sve, proveo bih život u patnji, bojeći se smrti. Ali, kako je uvijek sve moguće, čuda su uvijek negdje u blizini i nikad se neće prestati događati. Vjerujem da se čovjekova sloboda može definirati jednom jedinom riječju koja, poput sićušnog podupirača, omogućava vratima postojanja da ostanu otvorena. Ta riječ je: Možda.“

žena, priroda

Nijedan čovjek nije pošteđen neočekivanog

Mi ljudi često arogantno mislimo da možemo uspostaviti kontrolu nad nečim što je mnogo veće od nas, a to su zakoni života koji nose stalnu promjenu i svoje porcije neizvjesnosti. Međutim, biti ležeran i ponizan pred nepoznatim vrlo je izazovan i nimalo lak zadatak. Želimo li znati što slijedi? Kako se priča završava? Hoćemo li dobiti ono za čime čeznemo?

Ipak, dobro je da se otpornost i sposobnost za nošenje s nepoznatim itekako može razvijati, i ima izuzetnu psihičku i duhovnu važnost. Povećavanjem vlastite sposobnosti za podnošenje neizvjesnosti možemo dubinski promijeniti kvalitetu svog života. Odlasci na psihoterapiju, meditiranje, prakticiranje joge i meditacije plesom, bavljenje sportskim aktivnostima mogu nam pomoći da tu sposobnost povećamo. Jer, mudro je očekivati neočekivano.

Na pamet mi pada metafora mačke. Mačka je opuštena, a istovremeno se vrlo brzo dočeka na sve četiri noge i odreagira kad je potrebno. Vještina je učiti svoje biće da bude opušteno, a istovremeno i budno, kako bismo uspjeli uspostaviti osjećaj sigurnosti ako neka prijetnja iskrsne. To je praksa za koju su potrebni vrijeme, posvećenost i strpljenje, ali se itekako isplati.

Hana Stamatović

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci