Kako izgleda ljubav na djelu
Ljubav u biti nije emocija, ona je prostor u čovjeku i između dvoje ljudi koji podrazumijeva ranjivost, otvaranje, odbacivanje kontole i, prije svega, slike o sebi koju smo cijeli život predano slikali. Imamo li hrabrosti, nakon početne zaljubljenosti u partnera, krenut ćemo u pravu intimnost – a to je ogoljavanje, čak i kada se bojimo da ćemo biti odbačeni

Jedna od osnovnih motivacija zbog koje smo ovdje jest potreba i potraga za kontaktom i ljubavlju. To je više nego očito. Ono što nije baš tako vidljivo je razlog zbog kojeg nam je ljubav potrebna. Što je to toliko vrijedno u ljubavi da bez nje sve gubi smisao?
Ljubav nam, u osnovi, omogućuje pristup bezuvjetnoj slobodi da budemo onakvi kakvi zaista jesmo i da ostvarimo svoje krajnje potencijale. U kontekstu odnosa, ljubav otvara naše individualne granice (ili maske ega), tako da možemo imati izravan kontakt jedni s drugima, bezuvjetno se povezivati i rasti zajedno. Mogli bismo reći da je to glavna svrha života. Pitanje je kako to ostvariti.
Tragedija ljubavi i problem s drugima
Još u ranom djetinjstvu većina nas doživjela je šok u obliku straha da nećemo dobiti ono što nam je najpotrebnije – ljubav. To nas je izbacilo iz kolosijeka i poremetilo prirodni proces odrastanja i sazrijevanja u sposobnog, neustrašivog i za ljubav sposobnog pojedinca. Umjesto da ljubav primamo i dajemo bezuvjetno, naučili smo se skrivati i igrati igre jedni s drugima. Nije ni čudo što smo zakomplicirali odnose.
Kada bi drugi bili svjesni tko smo mi stvarno, kada bi nas bezuvjetno prihvatili i dopustili nam da budemo takvi kakvi jesmo, kada bi nam posvetili potpunu pozornost i vjerno odrazili, bez prosuđivanja, ono što je u nama (uključujući i našu istinsku prirodu), tada ne bismo imali problem. Sve bi teklo kako treba, prema potpunom ispunjenju svrhe zbog koje smo ovdje. Budući da smo daleko od željenog, imamo posla s problemima, preprekama, otporima, opasnostima, boli i patnjom. Izgleda da je to jedini način na koji možemo učiti i rasti.
Zamke romanse
Zaljubljivanje je slično padanju s litice u ponor bez dna. I u tom padu toliko se toga događa da zaboraviš i kako se zoveš. Ako se ikada osjećamo kao da ne moramo ništa činiti da bismo imali to što želimo, ako ikada vjerujemo da je sve divno i sjajno, onda je to u vrijeme zaljubljenosti. Ako postoji lutrija u kojoj naslijepo riskiramo sve što imamo, onda je to romansa – otud, slijepa ljubav. Bez obzira na sve, samo iskustvo je, istina, bolje od najboljeg. Ali raspad sna i buđenje u realnom životu nitko od nas ni u ludilu ne očekuje.
Kao što je Narcis bio zaljubljen u odraz svojeg lika, tj. u sebe, tako se i mi zaljubimo u idealnu sliku koju zalijepimo na lice voljenog. Stoga, osim što nismo u stanju realno vidjeti konkretnog drugog, ne možemo s njim graditi odnos na realnim osnovama. Sve što možemo jest projicirati i fantazirati o drugome i odnosu. Istodobno, s tim drugim razmjenjujemo golemu količinu seksualne energije, entuzijazma, poleta, svježine i slatkih emocija. To je ono što pripada nama i to je realno. Ali sam odnos je iluzoran jer je zasnovan na idealu ili slici o "savršenom ljubavniku" kroz koju doživljavamo običnog drugog. I to pripada umu ili virtualnoj realnosti.
- 1 od 3
Ostali članci
-
'Ako nemaju kruha neka jedu kolače': 5 koraka…
Paulo Coelho na svom blogu savjetuje kako se osloboditi ciničnih navika…
-
Kada pomislite da ne možete dalje, mudre riječi…
Pročitate ovaj snažan citat svaki put kada pomislite da ne možete…
-
Kintsugi nas uči kako prebroditi teškoće i…
Poput zlatnih linija rasjeda koje prolaze kroz kintsugi zdjele, baš kao…
-
Psihologija mirisa: Nije tajna kako djeluju na…
Osjetilo njuha jedino je čulo koje ima izravnu vezu s mozgom, pa ćemo…