Kako do istinske bliskosti u odnosu?

Riječ „bliskost“ kod većine ljudi budi pozitivne osjećaje. I, istina je – bliskost je važna, bliskost je pozitivna, bliskost nam je potrebna. No, to ne znači da je jednostavna i da nam ne može komplicirati život. Dapače...

Kada bliskost komplicira život

Da bismo otkrili što je ono što nam bliskost daje, a što nam oduzima – u različitim periodima života i s različitim ljudima – morat ćemo krenuti otpočetka. Od prvog važnog odnosa koji smo imali, od prve bliskosti koju smo ikada osjetili – od odnosa s majkom.

Prema austrijsko-američkom psihoanalitičaru Heinzu Kohutu, začetniku takozvane self psihologije, dijete po rođenju ne doživljava sebe kao zasebno biće, nego je u stanju jedinstva s majkom – oni su jedno. Tijekom ovog „rajskog stanja“ nesvjesnog blaženstva, majka je iz perspektive djeteta svemoć­na jer zadovoljava sve njegove potrebe i ispunjava sve njegove želje.

Izlazak iz raja

S vremenom, dijete počinje shvaćati da je ono ustvari zasebno, odvojeno biće i tu započinje proces odvajanja ili „izlaska iz raja“ tijekom kojeg dijete, malo-pomalo, stječe vlastitu individualnu svijest. U ovom je procesu majka izuzetno važna. Njena prisutnost, shvaćanje djetetovih potreba, tjelesna i emotivna bliskost – sve to igra vrlo važnu ulogu u razvoju djetetove individualne svijesti.

No, taj razvoj (zbog nezrelosti ili nemogućnosti majke da se posveti djetetu) često ostaje nedovršen, što u odrasloj dobi dovodi do težnje za osjećajem povezanosti s drugima procesom regresije, odnosno vraćanjem u rane razvojne faze, što podrazumijeva, s jedne strane, gubitak, a s druge strane – nerealno veličanje sebe. U ovoj kolumni ćemo istražiti kako se to događa.

Stapanje, blizanaštvo i zrcaljenje

Uz idealizaciju, koja je više-manje poznata, tu su i tri regresivna načina povezivanja koja su većini ljudi nepoznata: stapanje, blizanaštvo i zrcaljenje. Stapanje je najjednostavnije opisati kao oceanski doživljaj miješanja ili nestajanja u drugoj osobi. Ovaj doživljaj je, prema Kohutovoj self psihologiji, znak regresije u jednu od najranijih faza djetinjstva u kojoj se dijete još osjeća stopljeno s majkom.

Ako majka nije bila topla, ako nije izražavala ljubav grljenjem, nježnošću i, doslovno, stapanjem u osjećaju blaženstva, onda će se djetetova prirodna (ali neutažena) želja za ovisničkim jedinstvom s majkom poslije projicirati na druge. To će dovesti do opsesivne želje za stapanjem s partnerom koji odaje dojam moći, s duhovnim vođom ili s bilo kojom drugom „magičnom“ ili moćnom figurom. Osjećaj stopljenosti praćen je intenzivnim osjećajima ekstaze ili blaženstva, ali snaga ovog doživljaja je jača što je manje vlastite volje, ambicije, doživljavanja i mišljenja, odnosno – vlastitog identiteta.

Isti smo!

Prema Kohutu, blizanaštvo predstavlja zastoj u kasnijoj fazi razvoja. U ovom slučaju, dijete shvaća da je odvojeno od majke, ali pretpostavlja da ono i majka imaju manje-više identičnu psihu. Blizanaštvo je često prisutno kod tinejdžerske romantične zaljubljenosti koja je šarmantna, ali i vrlo krhka jer otkriće da druga osoba nije „baš kao ja“ dovodi do razočaranja i predstavlja ozbiljnu prijetnju odnosu. Blizanaštvo je često i u odrasloj dobi.

Vjerojatno ste i sami ponekad osjetili oduševljenje kada netko, slušajući vas, izgovori: „Da, da, i ja isto!“ ili kada vi to izgovorite nekome drugome pa se odmah osjetite povezanijima. Kada je riječ o blizanaštvu, to oduševljenje postaje važnije od druge osobe i važnije od toga da se zadrži vlastiti stav i mišljenje. To oduševljenje (isti smo!) vodi odnos prema brisanju ili ignoriranju različitosti, koje ipak kad-tad ponovo isplivaju na površinu i postanu izvor konflikata.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci