Izbjegavate li razgovor o seksu?

Mnogima je razgovor o seksu prava muka. Razlog je tome poruka još iz djetinjstva da seksualnost, ako već nije zabranjena, mora biti skrivena. To nam u odrasloj dobi može stvoriti brojne probleme, doznajte koje...

Javila nam se čitateljica koja kaže da je u dvogodišnjoj vezi s muškarcem s kojim još nije imala seksualne odnose. Ona bi to željela, no inicijativa s partnerove strane ne dolazi, a ona je, kaže, previše sramežljiva da bi pitala što se događa i zašto njih dvoje nisu intimni. Iako se iza ovog problema može kriti lepeza uzroka, zanimljivo je da u ovom odnosu nema komunikacije o seksu. I mnogima drugima razgovor o intimi zapinje iako možda ne tako drastično kao u ovom slučaju.

Partner ju ne uspijeva uzbuditi

Upravo na terapiji imam jednu klijenticu koja je u vezi sa svojim dečkom tri godine, a posljednjih šest mjeseci nemaju spolne odnose. Razlog je taj što je njoj seks s njim bolan jer se ne uspijeva uzbuditi. No to svom partneru nikada nije rekla. Kad je počela izbjegavati seksualne odnose, to je uzdrmalo njihovu vezu. Usprkos tome, ona se nikako nije mogla odlučiti na razgovor o toj temi. Kaže da se preznoji i od same pomisli da bi dečku trebala reći kako se osjećala tijekom bolne penetracije ili kako se osjeća sada kad izbjegava seks.

Nekim osobama je uistinu teško razgovarati o seksu, toliko teško da su u stanju dugotrajno trpjeti probleme u vezi. Mnogima je, s druge strane, teško vjerovati da se može dugo biti u vezi, a ne razgovarati o tom važnom aspektu odnosa. Ipak, možda i vi znate za sličnu situaciju kod neke svoje prijateljice pa vam je ta dinamika već poznata, iako ne i puno jasnija. Da bismo razumjeli takve situacije, važno je pogledati širu sliku. Važno je upoznati osobnu seksualnu povijest te osobe ili, ako je riječ o nama samima, vlastitu seksualnu povijest.

Seksualnost se formira tijekom odrastanja

Seksualnost je integrativni dio svake osobe tijekom cijelog života. Ona je kao tkanina ispletena od brojnih niti. Ako izvučete jednu nit, promijenit ćete tkaninu. To tkanje sastoji se od osobnih vrijednosnih stavova, pristupa i uvjerenja o sebi kao muškarcu ili ženi; odnosa s drugim ljudima kroz prijateljstva, intimnost, ljubav, osjećaje i seks; samopouzdanje i vlastito tijelo; seksualno i reproduktivno zdravlje. Cijeli život naša se tkanina tka. Sve što smo doživjeli, vidjeli, čuli, naslutili utkat će se u tu sliku. A na te će niti najveći utjecaj imati način na koji su naši roditelji govorili ili izbjegavali govoriti o seksualnosti.

Naša se seksualnost formira tijekom odrastanja. U dobi od dvije godine većina djece hoda i govori, shvaća jesu li dječak ili djevojčica, znatiželjno istražuju svoje tijelo te otkrivaju da je podražavanje genitalija izvor ugodnih osjećaja. No mnogi roditelji osuđuju takvu igru i djeca toga postaju svjesna. Mališani postaju zbunjeni jer osjećaju da ih roditelji potiču da budu svjesni svog tijela, no ne i svojih genitalija. Dakako da je važno da roditelji uče djecu socijalno prihvatljivim ponašanjima, no neki roditelji, nažalost, sugeriraju da treba prekinuti svaki oblik istraživanja vlastite seksualnosti.

Nataša Barolin BelićNataša Barolin Belić, seksualna terapeutkinjaTo se ne smije raditi

To čine verbalno, govoreći „To se ne smije raditi“, „Ne, to je fuj“, „Ne diraj se dolje“, ili neverbalno tako da mališanima maknu ruku s genitalija ili ih lagano udare po ruci. Zamislite zbunjenost u kojoj se dijete nađe ako ga mama potiče da otkriva ručice, nožice, uši ili nos, ali mu zabranjuje da dodiruje genitalije o kojima dijete nema nikakav sud kojim bi ih razlikovao od ostatka tijela. Dijete zaključuje da je nešto opasno ili loše u genitalijama i otuđuje se od svoga tijela. S druge strane, ako se dira, često osjeća krivnju jer radi direktno protiv maminih uputa. Takva negativna poruka može biti jedan od uzroka različitih seksualnih poteškoća kasnije u životu.

U predškolskom i ranom školskom uzrastu djeca počinju eksperimentirati s drugom djecom istog ili suprotnog spola. To je normalan dio seksualnog razvoja, no ako roditelji te eksperimente primijete, mogu ih grubo prekinuti. Sjećam se mnogih svojih klijentica i klijenata koji su mi pričali o netaktičnim i grubim, a ponekad i agresivnim reakcijama svojih roditelja kad su ih našli da se dodiruju ili maze s djevojčicom ili dječakom.

Ti osjećaji i neprorađeni doživljaji pratili su ih cijeli život i bili uzrok različitih seksualnih smetnji pa čak i disfunkcija. Neki su mi klijenti pričali da su vidjeli ili čuli svoje roditelje dok su imali seksualne odnose i da su osjetili jako velik sram i krivnju. Takav doživljaj također može biti uzrok formiranja dubokih nesvjesnih stavova da je seksualnost nešto loše i da se o njoj ne priča. Možda je djevojka s početka ovog teksta doživjela nešto slično.

Seksualne skripte

Kasnije tijekom života naši se stavovi o seksualnosti kao i naša ponašanja oblikuju pod utjecajem vršnjaka, škole, religijskog obrazovanja ili medija. U ovo doba nastaju seksualne skripte i seksualne mreže. Seksualne skripte su način pomoću kojeg, korak po korak, učimo seksualno ponašanje: kako, što, s kim, kada, gdje i zašto se upuštamo u seksualni kontakt. One obuhvaćaju i unutrašnji svijet želja, fantazija i žudnji. Seksualne mreže su poznanici i prijateljski krugovi unutar kojih tražimo i nalazimo seksualne partnere. Kontakti s različitim partnerima također oblikuju naše seksualno "ja".

Dakle, moguće je i da se kasnije tijekom sazrijevanja i života dogode neke situacije koje učvršćuju početni negativni stav formiran pod utjecajem prvih dječjih iskustava. Na taj način osoba može oko seksualnosti izgraditi blokade te sama sebe onemogućiti prihvaćanje svoje seksualnosti kao nečeg prirodnog i lijepog. Dapače, osjećaji koji se mogu pojavljivati na pomisao o seksu su neugodni, a mogu uključivati sram, krivnju, strah i osjećaj neadekvatnosti. Razvojno je moguće da osoba oko vlastite seksualnosti izgradi takve fantazije da joj je zaista nemoguće otvoriti se i razgovarati o tim temama.

Koraci za one koji su se prepoznali

Što činiti ako ste se prepoznali u ovom tekstu ili ako ste prepoznali neku svoju prijateljicu koja duboko u sebi pati zbog vlastitih inhibicija? Prvo je potrebno osvijestiti problem i priznati si da postoji te spoznati da ne bi bilo dobro da ostane neriješen jer nas onemogućava da živimo ispunjeno. Nakon toga bilo bi korisno pročitati neku dobru knjigu o razvoju seksualnosti (preporučujem knjigu Williama H. Mastersa i Virginije E. Johnson Ljudska seksualnost).

U nekim slučajevima dobra, znanstveno utemeljena literatura može pomoći osobi da počne propitivati svoje stavove i da si malo po malo počne dopuštati početne razgovore o toj temi. Tada može pokušati popričati s bliskom prijateljicom o njezinu doživljaju seksualnosti. Uspoređivanje doživljaja bliske osobe u koju imamo povjerenje također može pomoći propitivanju svojih stavova. Sljedeći korak je razgovor s partnerom – možda u početku o neutralnim i općenitim temama vezanim uz seksualnost, a tek kasnije o osobnim problemima.

Ako osoba ne osjeti da joj to pomaže i ako ne može sama početi polako topiti svoje blokade, onda je dobro potražiti stručnu pomoć i razgovarati o svojim doživljajima sa psihoterapeutom. Kroz stručno vođene razgovore moguće je osvijestiti vlastite blokade te omogućiti otvaranje i komunikaciju o seksu s partnerom, što će svakako donijeti i više užitka u seksualni život.

Nataša Barolin Belić, geštalt psihoterapeutkinja i seksualna terapeutkinja

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci