I moj i njezin - što nam daje veza s oženjenim?

Nitko ne priželjkuje vezu s oženjenim muškarcem, no takve priče se događaju i često traju zbog očekivanja da će se lažna obećanja ispuniti. No takve nam veze kradu snagu, sreću i dostojanstvo

Volim njega i mrzim sebe

Kad je Karla* ušla u moj ured, bila je vidno nervozna. Doduše, klijentice su često nervozne pri prvom susretu, ali osjetila sam da je ta napetost jača nego što je uobičajeno. Na prvom sastanku tražim neke podatke koji su mi važni za rad – primjerice je li klijent u vezi ili braku.

Kad sam Karli postavila to pitanje, umjesto odgovora, rekla mi je: „Zato sam i došla“, pa u jednom dahu izgovorila: „U vezi sam s oženjenim muškarcem već dvije godine. Njegova žena i dvoje djece ne znaju za to. Užasno me sram jer nikada nisam ni pomislila da bih mogla biti u vezi s oženjenim muškarcem, to je protiv mojih načela... ali, eto, dogodilo se. Volim ga i mrzim sebe. Ne znam kako dalje.“

Slušala sam je i prisjetila se sličnih situacija u kojima su mi klijentice, katkad u suzama, katkad s bijesom, govorile o svojim vezama s oženjenim muškarcima. Svaka je priča posebna i svaki je odnos jedinstven, no sve su te žene imale nešto zajedničko – svaka je bila nesretna i svaka je očekivala da se on razvede od supruge i počne živjeti s njom.

SMS za laku noć

Dakako, sigurno ima veza u kojima se žene ne osjećaju nesretno kao moja klijentica, no ovaj bih put pozornost posvetila upravo ženama poput spomenute Karle. Karlina se priča razvijala postupno. Poslovno je surađivala s muškarcem u kojeg se s vremenom zaljubila. Kaže da je u toj suradnji on bio vrlo topao i da joj je pružao potporu. Malo-pomalo, u poslovne se teme upleo sadržaj iz privatnog života pa joj je ubrzo počeo slati SMS-ove u kojima bi joj zaželio ugodan dan i laku noć. Iskreno se počeo zanimati za njezine probleme i njezin život.

Kaže da se zaljubila u te njegove znakove pažnje. Uskoro je počela živjeti za trenutke kad će ga vidjeti ili dobiti njegovu poruku. Kada o tome razmišlja iz sadašnje perspektive, kaže da točno može prepoznati trenutke u kojima nije trebala napraviti korak naprijed, nego baš suprotno, korak natrag ili barem stati. Ali tada uopće nije mogla osjetiti da prelazi preko svojih granica.

Meni se to ne može dogoditi

Zaredali su se poslovni susreti, pa je onda slučajno na red došla i jedna kava za vikend. Nakon toga uslijedili su novi pozivi i druženja i taj joj je čovjek postao jako bliska osoba u koju je već bila zaljubljena, ali to si nije željela priznati. Znala je da je on u braku i da ima dvoje djece, no čvrsto je vjerovala da nikad ne bi ušla u ljubavničku vezu s oženjenim muškarcem. No sad zna da nije dobro poznavala sebe.

Prvi seksualni dodiri dogodili su se uz dosta vina i (pre)malo razmišljanja. Kaže da je to bio predivan seksualni odnos, nikada nije osjetila toliki užitak ni toliku bliskost s nekim muškarcem. Teško je bilo ne poželjeti još takvog užitka. Njegovi dodiri u njezinu su tijelu stvarali posebne osjete, svirali posebnu glazbu, kako sama kaže. U seksualnom odnosu s njim zaboravljala je da je on u braku, da je njihova veza skrivena, da je ona ljubavnica, da oboje lažu.

Nataša Barolin BelićNataša Barolin BelićLjubavnička laka krila

Antropologinja Helen Fisher, koja se bavi istraživanjem kemije ljubavi, kaže da dolazi do dramatičnog pomaka svijesti kad se zaljubimo – predmet ljubavi dobiva posebno značenje. Ta je pojava povezana s time što čovjek nije u stanju osjetiti romantičnu strast prema više osoba istodobno. Fisher kaže da čovjek opsjednut ljubavlju gotovo svu svoju pozornost usmjerava na voljenu osobu. Zaljubljena osoba počinje preuveličavati sitnice povezane s voljenom osobom i previše pozornosti posvećivati pozitivnim osobinama izvjesne osobe, pri čemu zanemaruje realitet.

Upravo se to dogodilo Karli – kaže da je doslovce izgubila pojam o dobrom i lošem, o etičnom i moralnom, što joj je dotad bilo važno. Samo je razmišljala o tome kako što češće biti s voljenom osobom. Osjećala je da je on najdivnija osoba na svijetu i da takvu više nikada neće sresti. Ako ga izgubi, smatrala je, za nju više neće biti sreće na svijetu. Kaže da je isto osjećao i on te da joj je počeo govoriti da se želi razvesti od supruge. Ona vjeruje da je njegova zaljubljenost bila iskrena. Nekoliko mjeseci proletjelo je „na ljubavničkim lakim krilima“, kao što je rekao Shakespeare.

Očaj kao čest gost

No ljubavnička laka krila imaju i drugu stranu medalje, a to je očaj. Ljubavnički osjećaji uzdižu se u nebesa, kaže Helen Fisher, ali i tonu u dubine. Čim voljena osoba malo uskrati pažnju, ne javlja se redovito ili ne pokazuje zanos, druga osoba pada u očaj. A biti u vezi s osobom koja je tuđi muž, znači da neće uvijek biti poziva, SMS-ova, susreta. I očaj će biti čest gost.

Karli je danas jasno kada je trebala izaći iz te veze, još u trenucima kada je pristala zadovoljavati se mrvicama. Iako je često bila očajna, trenuci blaženstva to su zasjenjivali. Toliko ga je idealizirala, da je – kada je prvi put spomenuo da mu je teška pomisao da ne živi sa svojom djecom i da ga boli razmišljanje da će, kad se razvede, s njima biti samo povremeno – pomislila da je divan otac.

Da skratim priču, prošle su dvije godine od njihova prvog seksualnog odnosa, a on se još nije razveo od žene. Stalno su tu bile neke prepreke – neotplaćen kredit, ženini problemi na poslu i mogućnost otkaza, bolest djeteta... Rekla mi je da više zapravo i ne očekuje da će se on razvesti. No u te dvije godine ona je organizirala život tako da mu bude dostupna, svu svoju energiju usmjerila je na njega i sad ne zna kako ponovno uzeti svoj život u svoje ruke. Iako se u njoj sada već nakupilo dosta bijesa, ipak osjeća da bi bilo strašno prekinuti s njim.   

Vrlo otvoren razgovor

S Karlom, kao i s ostalim klijenticama u sličnim situacijama, razgovaram vrlo otvoreno jer vjerujem da je ljekovito nazivati stvari pravim imenom. Tražim da razmisle o tome kako najbolje i najljepše od sebe daju muškarcu koji je najbolje i najljepše što ima već obećao drugoj ženi. Svaku od njih potičem da razmisli o tome je li joj dovoljno da dobiva samo skrivene i ukradene trenutke, umjesto da punim plućima diše i prima ljubav čovjeka koji je odabrao baš nju.

U jednoj od terapijskih tehnika potičem ih da nacrtaju ili naprave kolaže vlastitog ženskog dostojanstva kako ga doživljavaju u sadašnjoj vezi, a potom kako bi izgledalo to dostojanstvo kada bi bilo onakvo kakvo žele osjetiti. Dok je Karla crtala svoje dostojanstvo, sjetila se obiteljske poznanice za koju je znala da je 20 godina bila ljubavnica oženjenom čovjeku i čekala da njegova djeca odrastu kako bi se on razveo i počeo živjeti s njom. Njegova su djeca odrasla, a on se nije razveo. Karla je počela plakati jer je, sjetivši se te žene, uspjela osjetiti svoje žensko dostojanstvo i ponos, koji kao da je zatrpala negdje duboko u sebi.

Žensko dostojanstvo

I doista, kad slušam klijentice koje se nalaze u sličnim situacijama, pitam se koliko su u kontaktu sa svojim bićem i svojim dostojanstvom. Shvaćaju li da je odnos sa samom sobom važniji od odnosa s muškarcem koji ih voli, ali nije u stanju prvo raščistiti situaciju u kojoj se nalazi i onda se potpuno predati novom odnosu.

Čvrsto vjerujem da je izlaz iz takvih neravnopravnih veza upravo u jačanju i njegovanju onog divnog ženskog bića koje se krije u svakoj od nas. U njegovanju i jačanju mudre, iskrene žene koja neće pristati na mrvice, nego će željeti ravnopravnog partnera spremnog na predanost u vezi. Završit ću Karlinim riječima: „Pa stvarno, ako on nije odlučan da bude samo sa mnom u javnoj vezi, onda doista nije dovoljno dobar za mene.“

Autorica je je geštalt psihoterapeutkinja, seksualna terapeutkinja i savjetnica za partnerske odnose. Više o njezinu radu doznajte na www.barolinbelic.com

Nataša Barolin Belić, savjetnica za partnerske odnose

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci