Dobro je biti (i) sam

Za ispunjen život nije potrebno dvoje. Sve više istraživanja pokazuje da samci mogu biti jednako zdravi, ispunjeni i sretni kao i oni u paru. Važno je samo ne odgađati život do susreta sa srodnom dušom

Rastavljeni, razdvojeni, zavađeni, u potrazi za partnerom, tek odvezani ili nikad vezani – brojni su podtipovi ljudi koje zbirno nazivamo samcima. Iako onih koji su samci, solo ili single ima sva sila, ponekad se čini da se stalno trebaju nekomu ispričavati ili objašnjavati zašto je njihov status baš takav. „Počela sam živjeti punim plućima tek otkad sam se rastala od muža s kojim sam bila vjenčana pet godina“, kaže Julija, Mostarka nastanjena u Zagrebu. „Među nama nije bilo grubosti, već samo nerazumijevanja za ukuse i interese onog drugog. Iako od rastave živim sama, nisam ni potištena ni izolirana od društva“, nastavlja 35-godišnja nastavnica zemljopisa. „Dapače, život mi je ispunjen i dinamičan, a novostečena mi sloboda godi. Jedino me živciraju pitanja starijih članova rodbine i susjeda kad ću se opet udati i zašto sam se uopće rastala. Kao da sam rastavom prekršila neki nepisani kod. Srećom, moji me zagrebački prijatelji jednodušno podržavaju.“

Ekstroverti više ulaze u brak

Julijin slučaj odražava činjenicu da su u modernim urbanim sredinama negativna stajališta o samcima manje izražena nego u manjim sredinama. S većom dostupnošću obrazovanja i širim mogućnostima zaposlenja dolaze i liberalni pogledi na život i emancipacija od tradicionalne uloge pojedinca kao tek „polovice bračnog para“. No u tradicionalnim i konzervativnim okruženjima, poput onog iz kojeg potječe Julija, čini se da društvo prema samcima gaji brojne predrasude temeljene na zastarjelim shvaćanjima i utjecaju autoriteta kao što su crkva i politika.

Nerealna slika o poželjnosti i rasprostranjenosti života u paru dijelom je posljedica i osobnosti ljudi koji su u ljubavnoj ili seksualnoj vezi. Višegodišnja psihološka studija koju su proveli znanstvenici Ed Diener i Keith Magnus na Sveučilištu u Illinoisu među ostalim je pokazala da u brak stupa veći postotak ekstroverta nego introverta. Do jednake je spoznaje došlo istraživanje o temperamentu i ljubavnom statusu iz 1992. koje je obuhvatilo 6876 stanovnika Wisconsina. U skladu sa svojom ekstrovertiranom naravi, čini se da ljudi u vezi glasnije govore o svojem ljubavnom statusu, namećući okolini uvjerenje da je njihov način života jedini ispravan.

Samaca nije mnogo manje od vezanih, samo su mnogo tiši

Budući da se i mediji iz komercijalnih razloga pretežno bave ljudima koji vode živahan ljubavni i seksualni život, jer on nudi mnogo veće bogatstvo zapleta, lako je steći dojam da je samački život tužan, dosadan i nesvrhovit. Izloženi takvoj negativnoj promidžbi, samci ponekad osjećaju stid zbog svojeg statusa i skrivaju ga da izbjegnu kritiku i porugu. No ironično je što društvo nameće samcima kompleks krivnje ili čudaštva tobože zato što ne pripadaju većini, a pritom zaboravlja da je ta većina brojčano sve manje nadmoćna. Statistike pokazuju da je samaca mnogo – dapače, sve više – no oni ne tvore kompaktnu skupinu i ne proizvode veliku buku pa se doima da ih je manje od stvarnog broja.

Dok je 1975. godine u Hrvatskoj zabilježeno više od 35.000 vjenčanja, prema publikaciji Razvedeni brakovi u Hrvatskoj Državnog zavoda za statistiku, u 2009. su sklopljena 22.382 braka, a razvrgnuto ih je 5076. Opadanje broja vjenčanih i porast rastavljenih govori o tome da život u paru nije nimalo bajan i da ga se sve više ljudi kloni. U skladu s trendom smanjenja broja brakova i rasta broja razvoda, povećava se udio samačkih kućanstava. Više od 21 posto današnjih hrvatskih kućanstava su samačka, dok ih je 1961. bilo samo 15 posto.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci