Anksioznost - pomozite si cjelovitim pristupom

Stanja pretjerane anksioznosti u kojima nas preplavljuju strahovi, zabrinutost, napetost i brige sve su češći. Neizvjesnost u kojoj živimo plaši nas i više negoli smo spremni priznati. Ipak, naši unutarnji konflikti daju nam i mogućnost da nadrastemo svoja ograničenja

Kad strah i briga prijeđu granicu...

Koliko god to zvučalo neobično, strah je poželjan ako za njega postoji objektivan, opravdan razlog. Nekada davno čovjek je, iz straha od velikih zvijeri, groma ili vatre, bježao pred opasnošću i sklanjao se na sigurno, baš kao što ga danas strah od, primjerice, važnog ispita na fakultetu ili razgovora za posao tjera da bude aktivniji, i opet si osigura preživljavanje.

Što, međutim, kad strah, zabrinutost, nervoza i tjeskoba – stanje pretjerane anksioznosti – potpuno zavladaju našim životom i postanu jedino o čemu možemo razmišljati? Stručnim rječnikom, svakodnevna, za određene situacije očekivana anksioznost čak je i poželjna jer nas tjera na akciju, no ona pretjerana, tzv. anksiozni poremećaj, onemogućava nas da normalno živimo pa je nužno potražiti stručnu pomoć.

Što je anksioznost?

„Anksioznost je biološka reakcija preživljavanja, reakcija  koja nam i fiziološki omogućava da na opasnost reagiramo što brže. Javlja se ubrzano disanje, ubrzan rad srca, ‘skače’ nam adrenalin, a sve da bismo mogli biti spremni na, recimo, bijeg od vatre, ili da bismo bili koncentrirani na razgovoru za posao. Da tog straha nema, bili bismo previše opušteni, pasivni. No kad svojom reakcijom prekoračimo očekivano, ako je ona neprimjerena za određenu situaciju, tad govorimo o prekomjernoj anksioznosti“, pojašnjava dr. Tihana Jendričko, specijalistica psihijatrije s Klinike za psihijatriju Vrapče.

Kao primjer navodi neprimjerene strahove, fobije. Primjerice, ako netko na pauka, i to svakog pauka, reagira ubrzanim disanjem, lupanjem srca, znojenjem ili bijegom, riječ je o pretjeranoj anksioznosti, fobiji. To su pretjerani strahovi od nekih objekata ili pak od određenih situacija koje inače ne bi trebale biti zastrašujuće, poput vožnje javnim prijevozom, dizalom, ulaska u gužvu, javnog nastupa i slično.

Osim kroz fobije, pretjerana anksioznost može se manifestirati i na druge načine. Jedan od njih je panični poremećaj, s izrazito neugodnim napadajima jake anksioznosti u kojima čovjek misli da „gubi tlo pod nogama“, da ostaje bez svijesti, da se guši ili umire. Iako se na kraju ne događa ništa od toga, riječ je o vrlo neugodnom iskustvu koje, ako se ponavlja, kod pojedinca razvija „strah od straha“, odnosno strah od budućih paničnih napadaja.

Simptomi anksioznosti

Jedan tip anksioznog poremećaja je i opsesivno-kompulzivni poremećaj kod kojeg osoba ne može kontrolirati misli koje se stalno ponavljaju ili ne može obuzdati potrebu za ponavljanjem neke radnje. Ako je pak u pitanju neki neodređeni, no stalno prisutan strah, govorimo o općem anksioznom poremećaju. Zbog njega smo „preplavljeni“ brigama svake vrste, zabrinutost ne možemo ni kontrolirati ni smanjiti. Osoba je nemirna, lako se umara, dekoncentrirana je i napeta.

Općeniti simptomi koji karakteriziraju pretjeranu anksioznost su nemir, osjećaj da se „gubimo“, raz­dražljivost, napetost mišića, glavobolja i bolovi u vratu, znojenje, lupanje srca, suhoća usta, drhtanje, nagla vrućina, mučnina u želucu, probavne smetnje, teškoće s koncentracijom, ponavljajuće misli, česta potreba za mokrenjem, osjećaj nesvjestice, smušenost, umor, problemi sa spavanjem, noćno znojenje, buđenje u znoju, utrnulost. Oboljeli imaju osjećaj da sve probleme svijeta nose na svojim leđima, boje se raznih bolesti, smrti.

Svaka deseta osoba, kažu statistike, pati od nekog tipa anksioznog poremećaja, no samo svaka četvrta zatraži stručnu pomoć.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci