4 stila privrženosti: Kako nam podsvjesni obrasci iz djetinjstva određuju u koga ćemo se zaljubiti

Možete li zamisliti da već kao bebe od godinu dana imamo stvorenu predodžbu osobe u koju ćemo se zaljubiti? Sjeme takve intrigantne ideje posađeno je 60-ih godina prošloga stoljeća, međutim tek se posljednja dva desetljeća, unapređenjem medicinske tehnologije i daljnjim istraživanjima, ona i potvrdila. Ta se slika temelji na iskustvima koja smo rano doživljavali s majkom...

Doživljaj svijeta i odnosa zapisan u podsvijesti

Ova suvremena psihološka tvrdnja proizlazi iz teorije privrženosti i tvrdi da od rođenja pa do treće ili četvrte godine života, kroz emocionalni odnos s majkom ili skrbnikom formiramo obrasce emocionalne vezanosti koji određuju naše buduće ponašanje, uključujući i to kakve će nas osobe privlačiti i kakav ćemo odnos s njima ostvariti.

Naime, mozak bebe u razvoju je poput spužve. U implicitnu memoriju koja je duboko pohranjena u podsvijest sprema prve osjećaje iz iskustava sa skrbnicima koji će, iako ih se neće sjećati, odrediti njen doživljaj svijeta i odnose.

Iako ih se ne sjećamo, prve tri godine su najvažnije...

Ova suvremena teorija privrženosti, koja ističe da su prve tri godine najvažnije, osnova je rada i programa Tomislava Kuljiša, terapeuta integrativne tjelesno orijentirane psihoterapije i osnivača centra Prirodno roditeljstvo.

„Iako zvuči čudno da nas iskustvo s majkom iz prve godine života determinira za cijeli život, jer se tog perioda ne sjećamo, riječ je o podsvjesnim obrascima koji su duboko ispod razine sjećanja. Oni su ugrađeni u naš neurološki sustav, u našu tjelesnu i implicitnu memoriju“, kaže Kuljiš.

Ako su nekada i postojale sumnje u ovu teoriju, ona je danas znanstveno potvrđena jer su američki neuroznanstvenici, poput Allana Schorea i Daniela Siegela, utvrdili da su razlike u tipovima privrženosti vidljive na neurološkoj razini, u formi različitih reakcija mozga na socijalne i emocionalne podražaje, te da davno kreirani obrasci ponašanja uistinu utječu na naše funkcioniranje u odrasloj dobi.

Sigurna ili nesigurna privrženost

Njihova su istraživanja, pomoću suvremenih uređaja za snimanje mozga, posvjedočila ono do čega su došli pioniri te teorije, američko-kanadska psihologinja Mary Ainsworth i britanski psihoanalitičar John Bowlby.

Naime, Bowlby je još sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća ustvrdio da kvaliteta rane povezanosti majke i djeteta utječe na cjeloživotno djetetovo funkcioniranje, ovisno o tome je li dijete razvilo sigurnu ili nesigurnu privrženost.

Četiri stila vezivanja uz partnera

Psihologinja Mary Ainsworth, pak, uočila je da djeca od 11 do 18 mjeseci različito reagiraju na separaciju od majke i ponovni susret s njom pa je na temelju svojih opažanja ustanovila različite tipove nesigurne vezanosti.

Razradom Ainsworthinih tipova emocionalne privrženosti kod djece, njezina učenica i bliska suradnica Mary Main definirala je tipove vezivanja koji se nastavljaju u ljubavnim odnosima odraslih. To su odbijajući, potrebiti i plašljivi stil vezivanja kojima se ostvaruje nesigurna vezanost, te s druge strane sigurni stil vezivanja. Upravo su ove razlike u tipu privrženosti, smatraju neki stručnjaci, razlog zbog kojih neki postižu zadovoljavajuće odnose, a neki se začarano vrte u lošem ljubavnom krugu.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci