Zašto je sveti Antun Padovanski posebno omiljen svetac

Na današnji dan, 13. lipnja 1231. godine, pred vratima Padove, umro je pripadnik reda Male braće, Antun, kojeg je papa Grgur IX. nazvao “Kovčegom Svetoga pisma”. Umro je sa 37 godina. Mnogo stoljeća kasnije, Antun Padovanski jedan je od najdražih svetaca katoličkoga svijeta

Crkva koja je zalutala

Dvanaesto i trinaesto stoljeće smatraju se razdobljem razvijenoga srednjega vijeka. Vrijeme je to u kojem katolička crkva i dalje ima golemu dominaciju u društvu, no polako se budi svijest građanstva i svjetovnih vladara. Uočavaju se sve mane Crkve i sve se glasnije o njima govori. Zalutala je ta crkva u preveliko bogatstvo koje je bilo u velikom nesrazmjeru s glađu koja je vladala zemljom (bilo je to vrijeme križarskih ratova!), zalutala je u mrak nemorala, prodavala je oprost grijeha i za novce darivala razne crkvene počasti.

Takvo je vrijeme iznjedrilo posve nove snage, nove mislioce i mistike, snažne duše koje će mijenjati poredak. Logično je da su se pojavili i drukčiji pravci koje je Crkva smatrala krivovjernima (katari, gnostici, valdenzi, bogumili…) i snažno se borila protiv njih, što je pak rezultiralo najmračnijim razdobljem crkvene povijesti: inkvizicijom.

Crkvi su nužno bili potrebni ljudi koji će vratiti narod u njezino okrilje, vratiti narodu vjeru u kršćanski nauk. Tu je veliku ulogu odigrao red Male braće Franje Asiškoga koji se, zavjetom na život u siromaštvu, uvelike približio običnome puku.

Jedan poseban čovjek i njegov posebni put

Tragovima ovoga reda, 1221. godine je počeo kročiti jedan doista poseban čovjek, rođen 1195. godine u Lisabonu, u plemićkoj obitelji, s krsnim imenom Fernando. Kad je odrastao, zaređen je za svećenika i u početku je izučavao Bibliju u samostanu Svetog križa u Coimbri, u Portugalu, gdje je stekao golemo teološko znanje.

Posebnim je ljudima, međutim, predodređeno da kroče posebnim putevima, pa se tako i on sam suočio s onim jednim, sudbonosnim trenutkom koji mu je promijenio životnu putanju. Godine 1220. u Coimbri su bile izložene relikvije prvih pet franjevačkih misionara mučenika. Njihov život se duboko dojmio Fernanda i tu je donio odluku da se želi pridružiti redu Male braće.

Samo duša koja moli može napredovati u duhovnom životu

Uzeo je ime Antun i pošao u misiju u Maroko. No, ubrzo se morao vratiti zbog bolesti. Godine 1221. je upoznao i samog Franju Asiškoga. Nakon što je neko vrijeme živio povučen u samostanu u blizini Forlija, opet se zbio čudesan trenutak kad je pozvan održati govor tijekom jednog svećenićkog ređenja. Tada su uočili da je Antun, osim što je vrlo obrazovan, i blagoslovljen nevjerojatnim govorničkim umijećem i to ga je predodredilo za propovjednika i čovjeka koji je ljude, u vrijeme velikih raskola, trebao vraćati na pravi put.

Pozivao je vjernike da se odupru pohlepi, da se okrenu od materijalnoga što nudi svijet i ljude pretvara u ohole duše koje ne vide one pokraj sebe u nevolji. Pozivao je na velikodušnost i poniznost istovremeno. „Samo duša koja moli može napredovati u duhovnom životu“, govorio je.  

Sveti Franjo Asiški - poklon ljubavi koji je promijenio svijet

Propovijedao ribama koje su ga slušale iz vode

Antun je bio prvi franjevački učitelj teologije i de facto je udario temelje franjevačke teologije. S vremenom je postao provincijalni poglavar Male braće u Sjevernoj Italiji i posvuda je propovijedao.

I njega, kao i Franju Asiškoga, prate brojne priče o nevjerojatnim propovijedima i čudesima. Franjo je propovijedao pticama, a sveti Ante (kako ga zovu u našim krajevima) je propovijedao ribama. Tako legenda kaže da je došao propovijedati u Rimini, no lokalni su krivovjerci rastjerali puk. Ante je potom pošao na obalu i započeo propovijed ribama: „Čujte, o vi ribe, Riječ Božju što je ljudi odbijaju.“ Tada su se ribe, navodno, lijepo poredale, naprijed manje, straga veće i s glavama izvan vode slušale su propovijed.

Čudotvorac

Mnogo je ovakvih neobičnih priča povezano s ovim svecem, od propovijedi u Limogesu gdje se digla velika oluja, no ni kap kiše nije pala na njega i one koji su ga slušali, preko zgode s bačvom iz koje je isteklo vino i kojem je on naredio da se vrati u bačvu, do ponovnog uskrsavanja mrtvih, ili odriješivanja grijeha tako da se oni zapišu na papir, a s njihovim isčitavanjem na glas, slova padaju s papira. Svetome Antunu pripisivale su se moći i čudesa kakve je svojedobno prezentirao i sam Isus.

Neovisno o tome u kojoj mjeri su ovo dokazana čuda, sveti Ante je omiljen u katoličkome svijetu i mnogi tvrde da su im mnoge molitve bile uslišane. Na dan 13. lipnja u mnogim se crkvama katolici prisjećaju svetoga Ante i mole ga za zagovor na nebesima.

O vi bogati, neka vam prijatelji budu… siromasi, primite ih u svoje domove. Isti će ti siromasi kasnije primiti vas u vječne stanove, gdje vlada ljepota mira, povjerenje i sigurnost, te obilni spokoj neprolazne sitosti, propovijedao je sveti Antun Padovanski.

Molitva zahvale svetom Antunu

Mirta Lijović

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci