Vrijeme je za gledanje dobroga u životu

Ovih blagdana krenite jedinim putem istinske sreće i uživanja u životu

Kakva prekrasna jagoda!

Ovo nas božićno i novogodišnje vrijeme – u kojem jedni drugima upućujemo lijepe želje, a i sami razmišljamo o tome što si želimo u godini koja je pred nama – čini svjesnijima svega onoga što dosad nismo uspjeli ostvariti i što nam u životu nedostaje. No sve dok je naša pozornost usmjerena prema onome što nemamo ili što bismo željeli promijeniti, nećemo moći uočiti sve one blagoslove koji su već tu, nećemo u njima moći uživati, niti ih dovoljno cijeniti.

U jednoj zen priči jedan je mladić, upustivši se u potragu za blagom, na svom putu naišao na velikog tigra koji ga je počeo naganjati. Kako mu je svim silama pokušavao pobjeći, ne gledajući kuda ide, mladić se odjednom našao na rubu provalije i gotovo se u nju strmoglavio.

Kada se zadnjim snagama uspio uhvatiti za tanku grančicu drveta koje je ondje raslo, i koja je svaki čas mogla puknuti, shvatio je da mu se s druge strane približava pet još većih tigrova. Viseći na rubu provalije, okružen tigrovima od kojih nije mogao pobjeći, iznenada je primijetio kako uz drvo raste jagoda. „Kakva prekrasna jagoda“, uzdahnuo je, pružio ruku, ubrao je i pojeo. Bila je to najukusnija jagoda koju je ikad okusio.

Želje koje nas progone

Svi mi, baš kao i mladić iz priče, trčimo za nečim što u suštini progoni nas. Pokušavamo ostvariti svoje želje i doći do onoga čega nemamo, misleći da ćemo jednom, kad ostvarimo svoje želje, postati sretni. No to se rijetko kad događa jer se u životu stvari često ne razvijaju onako kako smo zamislili.

Naime, na tom putu ostvarivanja želja stalno nailazimo na prepreke koje nam donose frustraciju. Kad svoje želje i ostvarimo, vrlo će se brzo pojaviti neka nova želja ili nova nezadovoljena potreba, a one će našu pozornost ponovo preusmjeravati na ono što još nemamo, nesvjesni svih dobrobiti koje nas okružuju i koje s ovakvim stavom uzimamo zdravo za gotovo.

Kakav bi život trebao biti

Katkad je teško cijeniti krov nad glavom dok smo zabavljeni mislima o boljoj i ljepšoj kući. Ako stalno mislimo kako malo zarađujemo ili kako nam posao koji obavljamo ne dopušta da izrazimo svu svoju kreativnost, vrlo lako možemo zanemariti činjenicu da, za razliku od mnogih drugih ljudi, imamo posao.

Možda dok priželjkujemo partnera, zaboravljamo osvijestiti blagodat prijatelja koji nam život čine ljepšim i koji su uvijek uz nas kada ih trebamo. Razlog tome nije naša nezahvalnost i bahatost, nego usko gledanje na život prema ideji kakav bi život trebao biti, a zbog toga propuštamo sve ono, pa i dobro, što nije dio našeg umnog scenarija. Jednostavno smo tako naviknuli.

Ono što već imamo

Te uske perspektive često nismo ni svjesni sve dok rutinu svakodnevice nešto ne uzdrma. Nevolje nas, međutim, ujedno i bude iz sna i mogu, ako smo dovoljno otvoreni, promijeniti naš pogled na život i način na koji dočekujemo svakodnevicu. Baš poput mladića iz priče, možemo zbog nevolja početi cijeniti detalje i u njima uživati svim svojim bićem. Štoviše, ti nam doživljaji mogu biti podrška u teškim trenucima.

Koliko god neka situacija izvana djelovala nepovoljno i izazovno, u njoj možemo potražiti smisao i poticaj. Čak i ako u nečemu isprva ne vidimo baš nikakvu dobrobit na kojoj možemo biti zahvalni, uvijek se možemo zapitati koju smo, primjerice, veću nevolju takvim iskustvom izbjegli ili što smo iz pojedine situacije naučili.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci