Tijelovo - slavlje tijela i krvi Kristove

Tijelovo je jedini preostali zapovijedani blagdan koji pripada samo katoličkoj tradiciji jer je nastao poslije raskola pravoslavlja i katolištva...

Blagdanom Tijelova katolici svetkuju oltarski sakrament, Kristovo prisustvo u komadiću kruha - hostiji jer kršćani vjeruju u transsupstancijaciju, dakle, da se u pretvorbi na misnom slavlju neumrlo Isusovo tijelo zaista javlja pod prilikom tog kruha (a krv pod prilikom vina).

Taj praznik Presvetoga tijela i krvi Kristove, koji se u hrvatskoj tradiciji (npr. u Šenoinoj literaturi) zvao i Brašančevo (po brašnu), pomičan je kroz godinu jer se - u spomen na Posljednju večeru u četvrtak uoči Muke, kada je Isus ustanovio euharistiju, tj. pričešćivanje kruhom i vinom kao njegovim tijelom i njegovom krvlju, njemu na spomen - slavi u četvrtak poslije Presvetoga Trojstva (a taj blagdan je u devetu nedjelju poslije Uskrsa, dakle u drugu poslije Duhova). Kako se pomiče Uskrs, tako se pomiču i ti blagdani, a s njima i državni praznik.

Proslavu Tijelova iniciralo je viđenje srednjevjekovne redovnice Julijane iz Lutticha: ukazao joj se pun mjesec s crnom rupom, i čula je glas da je to simbol manjka važnoga blagdana u crkvenom kalendaru, kojim bi se slavila euharistija. To je razglasio njezin ispovjednik pa se blagdan počeo slaviti u Njemačkoj 1253. Deset godina kasnije je u Orvietu, služeći misu na grobu sv. Katarine iz Bolsene, svećenik Petar iz Praga (koji je navodno sumnjao u transsupstancijaciju, o kojoj su se tada vodile teološke rasprave) vidio kako iz hostije kapa krv. Kako je u Orvietu baš bio papa Urban IV, Petar mu se ispovjedio, Papa je proglasio čudo te je od 1264. uveo zapovijedani blagdan Tijelova za svu Crkvu, zaduživši učena teologa, dominikanca sv. Tomu Akvinskoga da izradi bogoslužje za tu svetkovinu.

Iz Njemačke je, međutim, krenula tradicija tijelovskih procesija. Na Tijelovo se organizira najsvečanija, teoforična procesija, u kojoj se hodočasti za Gospodinom sadržanim u hostiji, istaknutoj u pokaznici, kako bi je vjernici vidjeli, obožavali i slijedili.

U Hrvatskoj je tijelovska procesija poprimila raznovrsna pučka obilježja, osobito u Dalmaciji (spomenimo korasante u Janjini na Pelješcu, procesije u Hvaru, Dubrovniku...)

Državnim praznikom je Tijelovo postalo u Hrvatskoj i zato što ga je Katolička crkva zadržala kao zapovijedani blagdan, i pošto je liturgijskom reformom poslije Drugoga vatikanskog sabora svela broj svetkovina izvan nedjelje na samo četiri, po jednu za svako godišnje doba: Božić u zimu, Velu Gospu u ljeto, Sve Svete u jesen - a za proljeće je ostalo baš Tijelovo, Brašančevo, Corpus Domini, Corpus Christi, sa svojom procesijom.

Inoslav Bešker iz knjige Puna kuća blagdana

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci