Što znanost ima reći o sjećanjima na prošle živote: Koliko su precizna?

Sjećamo li se svojih prošlih života? Kada se ta sjećanja javljaju i koliko su precizna odgovara stručnjak dr. Jim Tucker

Sjećanje na prošli život

Kao direktor UVA odjela za perceptivne studije koji je proučavao sjećanja iz prošlih života više od 20 godina, dr. Jim Tucker naišao je na neke nevjerojatne slučajeve. Jedan od najzapaženijih je možda priča o Jamesu Leiningeru. Ubrzo nakon svog drugog rođendana, James je počeo imati užasne noćne more o fatalnom padu aviona. Kad su ga roditelji pitali za te snove, rekao im je da je on pilot čiji je avion bio srušen. Ponudio je dojmljive detalje, poput imena nosača aviona i imena i prezimena prijatelja koji je bio s njim.

Na veliko iznenađenje njegovih roditelja, Jamesove izjave imale su neobične sličnosti s pilotom po imenu James Huston koji je umro tijekom Drugog svjetskog rata - gotovo 50 godina prije rođenja Jamesa Leiningera. Sve to upućuje da je dječačić James doživio sjećanja na prošli život.

Imaju li sva djeca sjećanja iz prošlih života, zašto se to događa i kako možete znati je li to stvarno sjećanje naspram maštarije? U nastavku dr. Tucker objašnjava što je u 20 godina naučio proučavajući sjećanja iz prošlih života te što se događa nakon smrti.

Kada se djeca počinju sjećati prošlih života?

"Prosječna dob kada dijete počne pričati o prošlom životu je 35 mjeseci, pa je to obično oko trećeg rođendana", kaže Tucker. Kako stječu bolje verbalne vještine, mogli bi razgovarati o događajima koji su se dogodili u njihovom prošlom životu ili o članovima nekadašnjih obitelji. "Sedamdeset i pet posto njih govorit će o tome kako su umrli u posljednjem životu", kaže Tucker. "Od tih slučajeva 70 posto smrti se događa na neki neprirodan način: ubojstvo, samoubojstvo, smrt u borbi." 

Iz te statistike možemo zaključiti da je vjerojatnije da će dijete imati sjećanje na prošli život ako je povezano s nekom vrstom traume iz prethodnog života. Tucker napominje da će dijete najčešće otkriti detalje iz prošlog života kada se osjeća sigurno ili opušteno. "Dijete mora biti u ispravnom raspoloženju da bi razgovaralo o tim stvarima", napominje. "To je obično u opušteno vrijeme, ponekad nakon kupanja ili tijekom vožnje automobilom." 

Međutim, dodaje, kada odrasla osoba priča o noćnim morama iz ranog djetinjstva ne može se znati jesu li to uspomene iz prošlih života. No ako se isti traumatični san ponavljao desetine puta to može ukazati na stvarno sjećanje na prošli život.

Je li to mašta ili sjećanje na prošli život?

Vjerojatno razmišljate: Kako možete znati prepričava li dijete sjećanja iz prošlih života ili ima kreativnu maštu? Je li to fantazija ili stvarno sjećanje?

To je vrlo teško provjeriti kaže Tucker osim ako dijete opisuje događaj koji se podudara s nekim tko je živio i umro u prošlosti. Za to su potrebni detalji koji bi omogućili traganje, uglavnom imena ljudi ili mjesta.

Kad naiđe na provjerljiv slučaj, detalji su zapanjujući. Naravno mora se provjeriti da dijete te informacije nije dobilo na neki uobičajeni način, poput TV-a ili tihih razgovora odraslih.

U spomenutom slučaju Jamesa Leiningera koji se sjetio događaja iz Drugog svjetskog rata prilično je sigurno da dijete nije čulo za tog pilota ni detalje o njemu. 

Kada ta sjećanja nestanu?

Iako su sjećanja iz prošlih života uglavnom povezana s iskustvom traume, ona obično blijede kad dijete napuni 6 ili 7 godina, kaže Tucker. "Dakle, nisu to trajni ožiljci", objašnjava

Zašto se samo neki od nas sjećaju prošlih života?

Prema Tuckeru nema dokaza da smo svi imali prošle živote, ali nema dokaza ni protiv tog..

Međutim, napominje da, budući da su sjećanja iz prošlih života povezana s nekim traumama moguće je da osoba ima neki "nedovršeni posao", ili je umrla nasilno ili u mladoj dobi.  

Što nam sjećanja iz prošlog života mogu reći o onome što se događa nakon smrti?

Prema Tuckeru i njegovom istraživanju nameće se predodžba da svijest nadilazi naše fizičko biće.

"Uvjerio sam se da postoji više od fizičkog svijeta", napominje. "Svijest je srž stvarnosti iz koje izrasta fizički svijet, a ne obrnuto." To ima smisla kad razmišljate o sjećanjima iz prošlih života: u tim slučajevima svijest prevladava čak i kada tijelo izgubi svoj fizički oblik. "Mozak je fizički umro, a svijest je nastavila dalje", napominje Tucker.

Iako većina nas nema sjećanja iz prošlih života, opisani slučajevi ukazuju na to da svijest može živjeti i nakon što umremo. "Nismo samo fizička bića zarobljena u slučajnom svemiru nekoliko desetljeća, a onda nas više nema", dodaje Tucker. "Ova poruka daje nadu ljudima."

Izvor: mindbodygreen

Tena Ožegić

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci