Što je nevezanost i kako je 'uvježbati'?

Jedan od glavnih uzroka ljudske patnje gotovo sve duhovne tradicije otkrile su u našoj sklonosti da se vežemo za stvari, ljude, događaje. Da bismo se poštedjeli suvišne patnje, potrebno je razumjeti što pojam vezanosti točno znači i kako uvježbati nevezanost. Ona ne znači manjak empatije, razumijevanja i suosjećanja. Nevezanost nije nedostupan cilj koji mogu ostvariti samo predani duhovni tragači – možemo je vježbati u svakodnevnom životu i biti u miru sa sobom i drugima

U Indiji postoji slavna anegdota o tome kako uhvatiti majmuna. Ako u veliki ćup s malim otvorom stavite pregršt oraha, majmun će posegnuti za njima, čvrsto će zgrabiti orahe, no neće moći izvući ruku iz ćupa. Bilo bi dovoljno da pusti orahe i mogao bi pobjeći. No majmun nipošto ne želi pustiti orahe. I dok nas ova anegdota zabavlja, možda nam nije lako prihvatiti da u našem životu ima situacija u kojima se i sami tako ponašamo. Sami smo sebe zarobili jer nismo spremni pustiti.

Za mene je to bio posao koji nisam voljela

Dugo vremena i ja sam bila zarobljena, grčevito držeći orahe u ćupu. Bilo je puno takvih ćupova, no jedan od onih koji me dugo držao zarobljenom bio je posao koji nisam voljela, na kojemu nisam mogla ostvariti svoj puni potencijal, nisam mogla zarađivati onoliko koliko zaista vrijedim i nisam se mogla profesionalno razvijati.

Stalno sam pronalazila nove razloge zašto zadržavam taj posao, a oni su uvijek odražavali moje strahove: strah da bez tog posla neću moći osigurati egzistenciju, sumnja u uspjeh pokretanja vlastitog posla i još nebrojeno mnogo drugih dvojbi, sumnji i strahova.

A za moju prijateljicu loš brak

Za moju je prijateljicu, pak, ćup s orasima bio nesretan brak. Nikako nije mogla pustiti taj odnos jer se bojala samoće, strahovala je i za egzistenciju jer je sumnjala u svoju sposobnost da sama zarađuje dovoljno za život. Mnogo je tema i osobnih priča koje prepoznajemo u svom i životima nama bliskih ljudi koje pokazuju isti obrazac. Vezujemo se za stvari, ljude, situacije koje nas čine nesretnima, bojimo se pustiti, ne znamo kako to učiniti...

No nismo vezani samo svojim strahovima. Vezani smo i svojim željama. U našem srcu i umu stalno se vrtlože želje; neke od njih male i lako ostvarive, a neke velike, intenzivne, opsesivne. Od čokolade, poljupca, cipela, preko diplome, posla i novca do nematerijalnih želja poput želje za sretnim brakom, savršenom ljubavi, ugledom, slavom i slobodom. Sve te želje koje nosimo u sebi stvaraju snažnu vezanost.

Nevezanost nije nezainteresiranost, ravnodušnost, hladnoća...

Nevezanost je sposobnost prepoznavanja želja i odbojnosti, strahova, očekivanja, svih snažnih emocija koje nas pokreću, te sposobnost da se od njih odmaknemo i promotrimo ih. Kad ih možemo promotriti, lakše ćemo prepoznati da smo sami sebe zarobili držeći čvrsto neke svoje orahe u ćupu.

Nevezanost je sposobnost prepoznavanja što treba pustiti i kad to treba učiniti. To ne znači da trebamo prekinuti svakodnevne navike. Od nas se ne očekuje da se odreknemo posjedovanja materijalnih stvari, obitelji, prijateljstva ili karijere.

Stav nevezanosti ne znači biti nezainteresiran, ravnodušan, emotivno hladan, distanciran ili pasivan. Upravo u svakodnevnim navikama i poslovima, uključenošću u događaje, povezanošću s ljudima te razvojem vještina, ideja i karijere možemo još bolje primijeniti i vježbati duhovne uvide u načinu djelovanja, u donošenju ispravnih odluka.

Vježba nevezanosti - pratite što vam prolazi glavom

Kad se vežemo za ono što je prolazno, izgubit ćemo

Poznata je budistička izreka „Prije prosvjetljenja sam nosio vodu i cijepao drva. Poslije prosvjetljenja nosim vodu i cijepam drva.“ Ona nas podučava da i kad naučimo primjenjivati nevezanost, naš će život u svojim vanjskim manifestacijama izgledati isto. Ono što se mijenja naše je unutarnje stanje – nestaje strah i uznemirenost, žudnja, odbojnost, očekivanja...

Kad pogledamo život oko sebe, teško ćemo pronaći nešto što nije prolazno, nešto što će trajati vječno. Sve se oko nas vrti, sve je u stalnoj mijeni, rađanju i nastanku, razvoju i rastu, propadanju i umiranju. To je univerzalni kozmički zakon koji prepoznajemo u ritmu godišnjih doba, u fazama vlastitog života.

Nastaju, cvatu i nestaju naše ljubavi, naši poslovi, projekti, naša tijela. Sve je prolazno. A kad se vežemo za ono što je prolazno, prije ili poslije, to ćemo izgubiti. Gubitak onoga za što smo se vezali stvorit će patnju. Prvi korak u vježbanju nevezanosti je spoznaja neporecive istine da je sve prolazno.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci