Paulo Coelho: Bez slobode nema ni ljubavi

Ovo je ulomak iz knjige “11 minuta“, Paula Coelha, točnije iz dnevnika djevojke Marije, koja je ujedno i glavni lik. Ova kratka priča na vrlo realan i jako emotivan način objašnjava ljubav i odnose te progovara o važnosti slobode, a može se iščitavati, pronalaziti i uspoređivati s mnogim drugim poljima ljudskog života...

Bila jednom jedna ptica. Krasio ju je par savršenih krila i divno, šareno i svjetlucavo perje. Bila je to životinja stvorena da slobodno leti nebom, da uveseljava one koji bi je vidjeli.

Jednog dana neka ju je žena vidjela i zaljubila se u nju. Zapanjeno je promatrala njezin let, srce joj je jače zakucalo, oči zasjale od osjećaja. Pozvala ju je da zajedno lete, i putovale su nebom u potpunome skladu. Ona se divila, duboko poštivala i slavila pticu.

No tada se dogodilo: “Možda je ptica htjela upoznati neke daleke planine!“ I žena je osjetila strah. Strah da to nikada više neće osjetiti s drugom pticom. I osjetila je zavist, zavist zbog velikih mogućnosti te ptice da leti.

Osjetila se osamljenom. I pomislila: “Napravit ću klopku. Sljedeći put kada se pojavi, neće više moći otići.“

Ptica je tako bila zaljubljena i vratila se sljedećeg dana, upala u zamku i ostala zatvorena u krletci. Svaki je dan gledala pticu. To je bio predmet njezine strasti, i ona ju je pokazivala prijateljicama koje su govorile: “Pa ti imaš sve“. No, došlo je do neobične promjene: kako je imala pticu i više je nije morala osvajati, izgubila je za nju zanimanje. A ptica, koja nije mogla letjeti i ostvariti smisao svog života, počela je mršavjeti, izgubila sjaj, postala ružna - i žena više nije obraćala pažnju na nju , samo ju je hranila i čistila njezinu krletku.

Jednog lijepog dana ptica je uginula. Žena je osjetila duboku tugu i počela misliti na nju. Ali nije se sjetila krletke, sjećala se samo dana kada ju je prvi put vidjela kako zadovoljno leti među oblacima.

Da je razmislila o sebi, shvatila bi da ju je kod ptice najviše uzbuđivala njezina sloboda, snaga krila u pokretu, a ne njezino fizičko tijelo.

Bez ptice, i njezin je život izgubio smisao, i smrt je pokucala na vrata. ,“Zašto si došla?“, upitala je žena.

“Da bi ti mogla ponovo s pticom letjeti nebom“, odgovorila je smrt. ,“Da si je pustila da slobodno odlazi i vraća se, voljela bi je još više; no sada sam ti ja potrebna da bi je ponovo pronašla.'“

ptica krletka drvo

Paulo Coelho

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci