Moral - drugo ime za slobodu

Svi smo jednaki, zar ne? Bez obzira na podrijetlo, boju kože, mjesto na društvenoj ljestvici, imamo pravo na slobodu i izbor kako ćemo živjeti. Naš je zapadni svijet izgrađen na idejama jednakosti i slobode i time se razlikujemo od svjetova u kojima vladaju sistem kasta ili ugovoreni brakovi. No upitamo li se ikad odakle nam je ta sloboda došla, tko nam je dao krila? Oksfordski filozof Larry Siedentop u svojoj novoj knjizi iznosi zanimljivu teoriju da je našu slobodu oblikovao - kršćanski moral

Korijeni slobode

Sloboda. Neograničene mogućnosti djelovanja. Možemo činiti što hoćemo i želimo, sami, da nikoga ništa ne pitamo. Naša sloboda nije apsolutna, ali je ipak prilično neograničena. Danas ne možemo zamisliti da nam netko brani da učinimo nešto zato što smo, primjerice, rođeni u nižoj klasi ili u obitelji koja nije „fina“. Znamo da smo kao pojedinci vrijedni i imamo pravo, kao i svi drugi, na sve što nam život pruža, ne samo zato što nam zakon to omogućuje, nego to osjećamo i u dubini duše.

No koji su korijeni naše slobode bez koje danas ne možemo zamisliti svijet i postojanje? Ova novovjeka ideja nije došla sama od sebe, niti se pojavila tek u vrijeme prosvjetiteljstva, kao što naglašavaju filozofi. Vjerovali ili ne, našu kulturu i naš pogled na svijet oblikovala je religija – kršćanstvo i ideja pojedinca koji na temelju svoje slobodne volje može birati između dobrog i lošeg.

Nedavno je filozof s Oxforda Larry Siedentop izdao knjigu Inventing the Individual: The Origins of Western Liberalism u kojoj zapadne vrijednosti, poput jednakosti i slobode pojedinca, veže uz kršćanstvo i kršćanske vrijednosti. Rijetko bismo pomislili u modernom društvu da slobodu pojedinca i njegova temeljna ljudska prava dugujemo Isusu Kristu, no autor to zorno dokazuje prikazujući razvoj društvenih zajednica od starih Grka pa sve do današnjih dana.

Hedonizam nije sloboda

Svi se sjećamo školskih lekcija iz povijesti ili književnosti u kojima se veliča renesansni čovjek koji nakon mračnih dana srednjega vijeka ponovo otkriva svoju slobodu koja se ugleda na uređenje antičkog polisa i građane koji su bili apsolutno slobodni djelovati i razmišljati kao slobodni ljudi.

Jednako tako, rijetko bismo se prisjetili da nam je na satu filozofije profesor ipak spomenuo da se to odnosilo samo na određene ljude koji su pripadali malobrojnoj kasti „slobodnih“ pojedinaca koji su uživali povlastice „građana“ grada polisa, izvan kojega su, međutim, živjeli robovi. Siedentop naglašava da je to razdoblje grčke „slobode“ vrlo kratko trajalo te vjerno prikazuje običaje i način života koji se temeljio na kultu pater familiasa.

Središte života tada je bila obitelj koja je njegovala kult predaka (svaka je obitelj imala svoga boga, tj. svog pretka), a glava obitelji bio je i glavni svećenik zadužen za rituale klanjanja i očuvanja kućnog svetišta, čak i po cijenu života (čast je bila jedna od najvažnijih vrlina starih Grka). Pater familias tako je gotovo imao moć nad životom svojih ukućana, a unutar obitelji nisu vrijedili nikakvi zakoni koji su vrijedili u javnoj sferi polisa. On je bio kao bog, a pitanje slobode uopće nije postojalo jer se pojedinac vidio kao dio obitelji ili grada iz kojega je potekao sve do pojave kršćanstva.

Revolucija Isusa Krista

Kršćanstvo je proizvelo osjećaj vlastitosti i dostojanstva. I upravo je to revolucija Isusa Krista, kako kaže Siedentop. Mi smo ljudi Božja djeca i svi smo kao takvi jednaki – bili bogati ili siromašni, iz ove ili one obitelji ili nacije, ovog ili onog staleža i klase. To nas ne determinira i možemo postati slobodna bića bez društvenih okova. Mi odlučujemo činiti dobro i tako se približavamo svjetlu i apsolutnoj slobodi, jer sloboda nije vezanost uz ovozemaljske stvari – bogatstvo, status, tjelesne užitke, ugled, slavu – ona je upravo nedostatak toga, tj. neovisnost od naših skrivenih žudnji i potreba koje se ne temelje na ljubavi.

Ovaj paradoks slobode i neovisnosti upravo je ono što je pogrešno naglašavala renesansa – hedonizam nije vrhunac slobode, nego njezin pad. Teško je i danas povezati ove dvije stvari. Kako živjeti bez gorljivog traženja zadovoljstva i sreće, bez „peglanja“ kartice da bismo iskazali svoj društveni status, dokazali društvu, a ponajviše sami sebi da vrijedimo? Bogu se ne treba dokazivati. On je nama dao svoga jedinoga Sina da bi pokazao koliko smo mu vrijedni. Njemu su svi jednaki.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci