Mateo Sol: 6 pokazatelja duhovne zrelosti

Većina ljudi zrelost definira kao skup iskustava koja stječemo u procesu starenja. Ali to baš i nije istina. Zrelost ima vrlo malo veze s našim vanjskim iskustvima i ovisi o unutarnjem doživljaju svijeta. Možemo se susresti s mnogim izazovima i teškoćama u životu, ali ako nismo prisutni i svjesni onoga što se događa te iz toga ne učimo i ne napredujemo, sva se iskustva pretvaraju tek u trenutke u kojima smo nesvjesno emocionalno reagirali i nismo nimalo sazreli...

Sloboda da reagiramo svjesno

Iako nemamo apsolutno nikakvu kontrolu nad starenjem, igramo veliku ulogu u svojoj sposobnosti da sazremo. Zrelost je nešto što dolazi iz svjesne namjere, nešto što se razvija buđenjem svijesti. Ne radi se o tome koliko je naše znanje ni koliko smo pametni; prava zrelost stanje je u kojem smo dovoljno slobodni da reagiramo svjesno, snosimo odgovornost za svoje misli, osjećaje i djela te smo svjesni njihova utjecaja na druge.

Zrelost utječe na razna područja naših života:

1. Zrelost je hrabrost

Zrelost podrazumijeva unutarnju slobodu, a sloboda je rezultat hrabrosti – hrabrosti da mislimo i ponašamo se drukčije.

U društvu koje zrelost smatra potjeru za karijerom, partnerom, kreditom, djecom i materijalizmom, potrebna je hrabrost da budemo zreli i tragamo za stazom srca i težimo ponovnom spajanju sa svojim jedinstvenim bićem.

2. Zrelost je iskrenost

Mnogi ljudi izbjegavaju istinu o sebi čvrsto se držeći za uvjerenja, etikete i uloge koje igraju u životu. Zrela pak osoba u svojem cjeloživotnom traganju za samootkrivenjem vidi načine na koje upada u zamke lažnog uvjerenja o sebi.

Uobičajeni primjeri duhovne nezrelosti uključuju izbjegavanje elementa sjene u ljudskoj prirodi, vjerovanje da smo nadišli svoje “niže biće“ jer smo povezani sa svojim “višim bićem“ (kao da niže biće nije jednako važan dio cjelovitosti), te pogrešno uvjerenje da su prestrašeni glasovi naših dubokih rana glas naše intuicije.

3. Zrelost je ljubav

Za većinu ljudi, ljubav znači da je moraju i primiti. “Trebam tvoju ljubav da bih ja mogla voljeti tebe“, nije baš zrela ljubav. Biti zreo znači da možete nekoga voljeti ne kalkulirajući što ćete od njega dobiti.

Duhovno zrela osoba voli zato što joj stanje ljubavi širi doživljaj sebe i ponovno je spaja s božanskim. A ako je druga osoba dovoljno zrela da uzvrati ljubav na isti način, tada ljubav postaje još snažnija.

Često ćete susresti ljude koji smatraju da je ljubav najviši oblik duhovnosti, što i jest. Ali da bismo iskusili takvu ljubav, prvo se moramo pobrinuti za vlastitu slobodu i odgovornost koja je nužna da bismo bezuvjetno voljeli.

4. Zrelost je suosjećanje

Mnoge religije uče nas da činimo “dobro“ iz dužnosti koju nam stvara osjećaj sažaljenja ili suosjećanja (oboje uključuju žaljenje nekoga zato što je u inferiornijoj poziciji od vas), za razliku od empatije, koja nam omogućava da osjetimo i razumijemo tuđu bol. Isto tako, mnogi ljudi su suosjećajni zbog vjere i obećane “nagrade“ u zagrobnom životu. To je destruktivno i nezrelo.

Duhovno zrela osoba ne djeluje iz potrebe da “čini dobro“, koja je okaljana raznim podsvjesnim željama samozadovoljavanja, moći, prestiža i kontrole. Čin zrele dobrotvorne radnje mora proizaći iz unutarnjeg mira i slobode.

5. Zrelost je opraštanje

Zamjeranje izaziva ovisnost. Ono nam daje lažan osjećaj moći jer vjerujemo da sami sebe štitimo da nas ponovno ne povrijede. Ono nam daje nezdrav osjećaj važnosti: “Nikada ti neću oprostiti. Ono što si Mi učinio je NEOPROSTIVO.“ To je samo još jedan način na koji nas nezadovoljstvo i samosažalijevanje čine sretnima.

S druge strane, istinsko praštanje znači preuzimanje odgovornosti za sebe i donošenje odluke da više nećemo pokušavati opravdavati ili se vezati za osjećaje mržnje i ljutnje. Dovoljno smo svjesni da znamo koliko su takvi osjećaji štetni za nas i za kvalitetan život.

6. Zrelost je prihvaćanje

Zrelost podrazumijeva mijenjanje onoga što možemo promijeniti i prihvaćanje onoga što ne možemo. Osoba koja živi u stalnom konfliktu sa svijetom zarobljenik je svojih unutarnjih reakcija. Ona nema slobodu.

Često me pitaju kako mogu tako mirno gledati na stanje u svijetu, nepravdu, kaos i nejednakost koja druge žalosti do točke depresije ili osjećaja da njihova osjetljiva duša ne pripada ovom svijetu.

To je blisko povezano s opraštanjem. Meni nepravda u svijetu nije u redu, ali joj se ne opirem. Promjena ne može i nikada nije proizašla iz vanjskog sustava, već iz unutarnje odluke pojedinca. Da bih bio sposoban pomoći razvoju kolektivne zrelosti, prvo moram prihvatiti i priznati situaciju u kojoj se nalazimo bez opiranja ili bježanja od nje, bez ideala, osuđivanja ili okrivljavanja drugih jer ih to čini defenzivnima zbog čega neće čuti moju poruku.

Ne možemo izliječiti kaos u svijetu ako djelujemo iz unutarnjeg kaosa. Prihvaćanje sebe i drugih je poput učenja kako ploviti rijekom a da pritom ne završite kao još jedan kamen na dnu rijeke.

Buđenje zrelosti početak je unutarnjeg procvata; to je početak putovanja prema ispunjavanju svog potencijala. Potpuno razumijevanje tog potencijala znači da ste svjesni da vam je potreban jednak udio sunca kao i zemlje da biste bili uzemljeni, ali da istodobno plešete na vjetru.

Izvor: lonerwolf.com

Pripremila Tena Ožegić

Preporučujemo

Ostali članci