Ljepota očima nevidljiva

Zamislite kako bi bilo kada bi se o ljepoti osobe prosuđivalo prema njenim unutarnjim, a ne vanjskim kvalitetama. Koliko biste vi bili lijepi? Radhanath Swami, redovnik i učitelj predanog puta Bhakti-yoge govori o susretu koji je promijenio njegovo mišljenje o ljepoti. Veliki su izgledi da će vam se oči ispuniti suzama dok ovo čitate...

"Jednom sam hodao sam u divljini Himalaje i naišao na gomilu izgladnjelih beskućnika. Neki su bili goli, a drugi u poderanim prnjama. Tijela su im bila izobličena bolešću, bila je to kolonija gubavaca. Uzvikivali su: "Baksheesh, baksheesh! Alms, alms!" Povlačili su jedni druge i naguravali se u očajničkom pokušaju da zgrabe što god mogu od mene. Nakon što su me pretražili i shvatili da im nemam što dati, razišli su se.

Tada sam pored staze ugledao jednu staru ženu kako leži, umjesto nosa imala je rupu od mesa koje je trulilo. Kada su se moje oči susrele s njenima, nježno mi se nasmiješila. Vidio sam da je razumjela šok u kojem sam bio zbog toga što su mi njeni ljudi učinili. U tom trenutku kada smo razmijenili poglede, ona mi je bez riječi prenijela nježnu, suosjećajnu ljubav majke. Njen me pogled uvjerio da ne želi ništa od mene. U njenim očima je bilo sažaljenje prema meni. Ispružila je ruku da me blagoslovi.

Prišao sam joj i kleknuo na tlo pred njom. Ona je položila svoj dlan bez prstiju na vrh moje glave i šapnula: "Neka te bog blagoslovi, dijete moje, budi blagoslovljen." Podigao sam glavu i pogledao njeno lice. Bilo je ozareno radošću. Ona je bila prelijepa. Osjetio sam njenu radost jer je učinila jednu stvar koju svaka majka, bogata ili siromašna, zdrava ili bolesna, ima pravo učiniti - blagosloviti dijete. Siromašnu, staru ženu je mučila bolest koja joj je uništavala tijelo, ali ona je imala duboko u sebi ljepotu nevidljivu oku.

Ljepota nije samo vanjski izgled. Ljepota je iskreno srce koje voli, koje brine, koje osjeća bol drugih. To osobu čini istinski lijepom, bez obzira na to kako izgleda izvana. Trideset i šest godina kasnije, vratio sam se u tu koloniju gubavaca. Premještena je na dostupniju lokaciju gdje su za njih izgrađene nastambe i donirana im je hrana. Živjeli su u mnogo boljim uvjetima od onih u kakvima su bili, kada sam ja bio mladić. Nisam očekivao da ću vidjeti ženu koja me blagoslovila, i naravno nisam. Ali sjetio sam je se. I sjetio sam se kako je njoj, bez ikakvog dokaza da je svijetu stalo do nje, bilo stalo do mene. Njen blagoslov dopro je do srži mog srca. Podsjetnik da onkraj svih razlika koje nas razdvajaju - nacionalnost, religija, spol, rasa, izgled, zdravlje ili bolest, leži zajednička esencijalna kvaliteta koju svi dijelimo - sposobnost duše da voli."

Radhanath Swami

Pripremila Snježana Krčmar

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci