Kršćanstvo - religija koja je svijetu donijela ljubav

U jedno se nedjeljno jutro prije mnogo godina Isusovim uskrsnućem rodio sasvim novi svijet, svijet kršćanstva. Premda je danas potisnuto na rub društva i prolazi tešku fazu svoga postojanja, kršćanstvo je zauvijek promijenilo Zemljinu vibraciju i donijelo svijetu poruku ljubavi kakvu dotad nije imao

Crkva je nefleksibilna, kažu kritičari

Svake godine na Uskrs se slavi pobjeda života. To je najvažniji blagdan u kršćanskoj godini i esencija onoga što kršćanstvo poučava i što jest. Svojim uskrsnućem Isus nam je pokazao put prema vječnom životu i prenio snažnu poruku da na putu u novi život moramo prevladati materijalno (nestanak tijela ne znači nestanak života), naučiti opraštati (zamjeranje ne možemo nositi u novi život) i ispuniti razlog zbog kojeg smo došli na svijet, a to je ljubav (prema sebi i bližnjima).

Kršćanstvo je danas, nažalost, potisnuto na rub javnoga života i mnogi smatraju da je u zalazu. Spočitava mu se kako ne pokazuje istinsku spremnost da se poveže sa stvarnim životom i pobrine za živost i aktualnost duhovnog nauka. U mnogim životnim pitanjima – ravnopravnost žena u svećenstvu, celibat, kontracepcija... – Crkva je nefleksibilna, kažu kritičari.

Inteligencija Stvoritelja - temelj istinske vjere

Kao i druge religije, i kršćanstvo je važno shvatiti kao koncept koji pričama, obredima i etičnim zapovijedima unosi u život red i daje mu smisao. Usmjerava nas prema unutarnjoj spoznaji Stvoritelja, koji je nositelj najvišega reda, a ona je moguća samo kroz spoznaju sebe samog, osvještavanje vlastitog bitka. Takva spoznaja temelj je istinske vjere.

Ako stvaranjem ne bi upravljala ljudskom umu nezamisliva inteligencija, svijet prepušten slučajnosti ne bi imao nikakve šanse za razvoj. Kad razumijemo da našim životima ne upravljaju samo fizički zakoni, započinjemo širiti spoznaje preko granica materijalnoga; tako se budi naša duhovna svijest. U svemu prepoznajemo inteligenciju Stvoritelja i postajemo svjesni da je naš život iskra svijesti, dio univerzalne kozmičke svijesti, u jeziku religije zvane Bog.

Kršćanska religija zaslužna za moralni kodeks

Usprkos nekim opravdanim prigovorima, kršćanska religija je ona komponenta naše tradicije koja je bila u prošlosti zaslužna za moralni kodeks i utemeljenje duhovnih ideala, vrijednosti i vrlina. Nažalost, humano usmjerenje nauka sama je Crkva često rušila svojim slabim primjerom; neiskrenost, nečednost i prošli zločini mnoge su odvratili od kršćanske doktrine.

Zato ne čudi da je materijalizmu, koji je najkraći put do zaborava naše duhovne prirode i otuđenosti od Boga, uspjelo odgurnuti kršćanstvo i u nama stvoriti otpor prema duhovnom. Stoga je pravo vrijeme da se podsjetimo na blagotvorne utjecaje kršćanstva i zapitamo kakve bi posljedice imao njegov zalaz.

kršćanstvo isusAteizam, materijalizam i vjera

Vjera kao istinska unutarnja spoznaja nikad nije plod samo intelektualnoga, umnoga razumijevanja informacija, koliko god one bile iscrpne i precizne, već ta spoznaja uključuje i čuvstvenu, duševnu komponentu. Samo intelektom nije moguće dosegnuti duhovne visine i duboke spoznaje. Potrebno je uživjeti se u sadržaj zamisli kojoj želimo doći do suštine. Intelektom nije moguće razumjeti i pojmiti život, već ga treba doživjeti kao osjećajno i duhovno događanje u svojoj unutrašnjosti.

Potrebna je tama da u izlasku sunca možemo doživjeti veličanstveno rođenje svjetlosti, uspon simbola života i svjetla. Tako i u razvoju svijesti čovjeka moramo kroz fazu ateizma doći do potpunog negiranja Stvoritelja da bismo ga zatim mogli početi spoznavati – ne više kroz dogmu, nego kroz unutarnje iskustvo.

Ateizam kao nijekanje duhovnosti, slično kao i materijalizam, važna je faza u razvoju svijesti, kad se odnos prema Stvoritelju i nematerijalnom potpuno zamrači da bi zatim započela gradnja na novim, snažnijim temeljima.

Biti vjernik je prednost

Ateisti se u današnje vrijeme visoko cijene. Misle da je vjerovati u nedokazivo izraz naivnosti, u stvarnosti je riječ o tragično uskom poimanju svijeta, ograničavanju percepcije samo na tjelesne osjete. Zato u nizu važnih životnih pitanja ostaju bez odgovora, kapituliraju već kad pokušavaju razriješiti fenomen vlastitih osjećaja.

Poistovjećivanje s tijelom ograničavanje je vlastite božanske, bezvremenske, nepojmljive duhovne prirode na nešto materijalno, podložno nestajanju, što znači svjesno samouništenje. Istovremeno se odričemo onoga na što se jedino moguće stvarno osloniti kad sve drugo otkaže.

Biti vjernik je prednost. Zašto? Imati na svojoj strani tako moćnog saveznika kao što je Bog najviše je što možete zamisliti. Zato se u vjeri skriva golem potencijal koji razbija sve strahove, na čelu sa strahom od smrti. Ateizam nema nikakve šanse učinkovito se boriti protiv vjere, a kamoli protiv vjerske zaslijepljenosti.

Traženje na pogrešnome mjestu

Priroda je izgrađena po načelu dualnosti; kad čovjek nema potporu u najvišem pozitivnom entitetu, prepušten je negativnima, tada pada u naručje negativnih sila čije su oruđe iskušenja bez kraja. One ga vode duboko u iluzorni potrošački svijet te okrepljuju pohlepu, sebičnost i strah. Gdje nas je to dovelo, vidi se na svakom koraku. Pravednost, poštenje i suosjećajnost postale su prazne riječi.

Dok ne shvatimo da je život nešto sveto, dar i supstancija Najvišega, krizi i otuđenosti neće biti kraja. Porobljen egom, suvremeni čovjek umišlja da o sebi zna sve i uzroke za svoje nevolje traži izvan sebe. To je traženje na pogrešnome mjestu; ono što opažamo kao izvanjsko samo je odraz unutrašnjosti.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci