Kontemplacija - zaboravljena kršćanska mistika

Iako put koji vodi prema nama samima u posljednje vrijeme često tražimo na Istoku, on postoji i u kršćanstvu. Kršćanska kontemplacija nama je bliska tradicija poniranja u dublje slojeve duše koja ima mnogo sličnosti sa zenom

Moć riječi

Ne možemo dublje pasti nego u naručje Božje – govorio je papa Benedikt, slikajući riječima najveću utjehu ljudskog roda. U teškim životnim situacijama mnogi se ljudi intuitivno okreću molitvi. Svaka molitva pomaže, pa i tiho šaptanje svojih želja Bogu.

Znanstvenici američkih Sveučilišta u Rochesteru i Berkeleyju, koji su ispitivali utjecaj molitve na zdravlje, utvrdili su da vjernici imaju niži krvni tlak i puls od ateista i agnostika, rjeđe obolijevaju od anksioznosti i depresije te su otporniji na stres. Naravno, ako riječi imaju moć pokrenuti tolike negativne emocije i stanja, sukobe i ratove, zašto ne bi mogle potaknuti ozdravljenje?

Ne molimo se da bismo Boga informirali

„Mi se ne molimo da bismo Boga informirali, nego da bismo sebe transformirali“, govori fra Mladen Herceg u kružnoj dvorani franjevačke crkve u zagrebačkoj Dubravi na uvodnom tečaju kontemplacije, pojašnjavajući korak dalje na molitvenom i duhovnom putu. Sjedimo ukrug, u položaju lotosa, klečeći na petama ili na niskim klupicama namijenjenima upravo vježbi kontemplacije koja nas očekuje.

Dvorana za kontemplaciju pravilna je oblika, kružna, a takve su i fra Mladenove riječi – oble i meke, ništa šiljasto ni uglato ni u jednom trenutku ne dolazi do nas. Fra Mladen nam otkriva bit duhovnog puta – prelazak u samostalnost i samoodgovornost. U stanje prihvaćanja svega s ljubavnom pozornošću. Prevladavanje ega.

Kontemplacija – motrenje

Težnja otkrivanju dubljih slojeva duše poznata je u svim kulturama na Zemlji. Znakove koji nas na to upućuju nalazimo već na crtežima u spiljama Europe i na stijenama Afrike, Australije, Azije i Amerike. Krš­ćanska kontemplacija duhovni je put koji se razvijao usporedo sa zenom, jogom, vipasanom i sufijskim duhovnim učenjima. Naziv kontemplacija dolazi od latinske riječi contemplari, što znači motriti.

Ona je nepredmetna meditacija jer se ne meditira „o nečemu”, nego joj je cilj motrenje svog vlastitog „ja“, gledanje božanskog u sebi i stjecanje iskustva izvan svojih umnih sposobnosti. Budući da su kršćani svoju ezoterijsku tradiciju pustili da padne u zaborav, sad je masovno traže na Istoku, no postoje i obrnuti primjeri. I Japanci koji su zaboravili svoj izvorni zen, u posljednje vrijeme odlaze svećenicima kontemplativcima u Njemačku, gdje je nauk trenutačno najjači.

kontemplacijaDisanje, riječ vodilja i nepomično sjedenje

Kontemplativna molitvena vježba sastoji se od disanja, riječi vodilje i nepomičnog sjedenja. Disanje u svim religijama otvara vrata za poniranje. Riječ vodilja služi za sabiranje misli i najpogodnije su jednostavne riječi – Abba (otac), Bog, Isus, Shalom, ali mogu biti i dvosložne riječi ili čak kraće rečenice.

U sebi izgovaramo riječ koju smo odabrali tako da ona prati disanje – posljednji samoglasnik razvlačimo u izdisaju. Riječ ne vodi potiskivanju ostalih sadržaja prisutnih u nama jer o njoj ne razmišljamo, u tom procesu ne uključujemo ratio. S riječi se saživljavamo, ona sabire svijest i tako se oslobađamo mnogih misli oko kojih se vrti naš razum.

Nepomično sjedenje u početku je najzahtjevniji dio vježbe. Odaberemo najudobniji položaj i 25 minuta potpuno mirno sjedimo, izgovarajući u sebi riječ vodilju. Gledamo ispred sebe, ne zatvaramo oči da se ne bi počele javljati slike i da nas tako um ne bi opet odveo iz ovoga trenutka. Gong oglašava kraj sjedenja i tada ustajemo i, ne prekidajući vježbu, pet minuta hodamo ukrug. Ponovo sjedamo i tako odradimo nekoliko ciklusa od 25 minuta.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci