Khalil Gibran: Kako je Bog stvorio čovjeka

Odvoji Bog od sebe duh i oblikuje ga u ljepotu. Prosu po njemu sve blagoslove milosrđa i dobrote. Dadne mu čašu sreće i reče: "Ne pij iz ove čaše ukoliko ne zaboraviš prošlost i budućnost, jer sreća nije drugo doli trenutak." I dadne mu još čašu tuge te reče: "Pij iz ove čaše i razumjet ćeš značenje prolaznih čestica radosti života, jer tuge uvijek ima u izobilju."

I obdari ga Bog ljubavlju koja će ga zauvijek napustiti kada po prvi puta ugleda zemaljska zadovoljstva, i slatkoćom koja će iščeznuti s prvom sviješću o dodvoravanju.

I dadne mu nebesku mudrost da ga vodi ispravnim putem, i stavi u dubine njegova srca oko koje vidi nevidljivo, i stvori u njemu ljubav i dobrotu spram sviju stvari. Odjenu ga u odoru nada koju satkaše nebeski anđeli iz mišićja duge.

I ogrnu ga sjenom zbunjenosti, koja je svitanje života i svjetlosti.

Potom Bog uze razornu vatru s plamenice bijesa, i suhi vjetar iz pustinje neznanja, i oštri pijesak s obala sebičnosti, i grubu zemlju pod stopalima godina te, sve ih uskladivši, oblikuje Čovjeka. Dadne Čovjeku rastuću slijepu snagu koja ga dovodi do ludila i koja iščezava samo pred zadovoljavanjem požude, te usadi u njega život koji je jedan vid smrti.

I Bog se smijaše i plakaše. Osjećaše neodoljivu ljubav i suosjećanje spram čovjeka i pruži mu utočište u svojemu vodstvu.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr