Kanaliziranje - razgovor s Izvorom

U novijoj se duhovnoj literaturi često susrećemo s pojmom kanaliziranja (channeling) i nerijetko naletimo na podatak da je određenu knjigu ili metodu autor kanalizirao, odnosno da je on bio tek glasnik neke više sile koja se kroz njega obratila svijetu. S kanaliziranjem treba biti vrlo oprezan, evo kako možete prepoznati kanalizirane poruke

Spiritisti

Pojam kanaliziranja (channeling) moderna je inačica nekadašnjeg spiritizma, no nešto šireg značenja. Dok su spiritisti s početka dvadesetog stoljeća mahom komunicirali s preminulima, ljudi new agea, od šezdesetih godina i dalje kanaliziranjem navodno stupaju u kontakt s višim energijama, entitetima, anđelima, Izvorom ili Bogom.

Nekadašnji su spiritisti namjerno i s nakanom zazivali duhove preminulih i potom s njima komunicirali ili im pak dopuštali da uđu u njih i govore kroz njih. Ljudi koji danas kanaliziraju poruke najčešće tvrde kako to nisu tražili već im se to jednostavno dogodilo, jednoga su dana čuli unutarnji glas i počeli zapisivati ono što im taj glas govori. Na taj način nastalo je mnogo danas vrlo popularnih knjiga, poput Razgovora s Bogom Neala D. Walscha, Seth Jane Roberts, Traži i bit će ti dano Esther Hicks, Kryon Lee Carroll, a klasik svih kanaliziranih materijala je Tečaj čuda Helen Schucman.

Svi smo dio istog oceana

Drugi pak autori, poput Sonije Choquette, koja je i sama kanaliziranjem napisala knjigu Lekcije za dušu i njezina svrha, otvoreno u svojim knjigama pozivaju čitatelja da stupe u kontakt sa svojim duhovnim vodičima te navode kako to učiniti. Ona je na tragu razmišljanja doktora psihologije Jona Klima, jednog od najboljih svjetskih stručnjaka za temu kanaliziranja, koji tvrdi da smo svi uronjeni u ocean sveopće energije odnosno svijesti i da smo dijelovi istoga duha. Upravo posredstvom toga duha možemo komunicirati s raznim entitetima od kojih je on sazdan, a hoćemo li to moći i kako ćemo to učiniti ovisi o razini naše svijesti.

Dr. Alfred S. Alschuler, klinički psiholog koji je, među ostalim, predavao i na Harvardu, unutarnji je glas prvi put čuo u svojim tridesetim godinama i nakon početne zbunjenosti i sumnjičavosti počeo je proučavati taj fenomen. Njegov je rad danas jedan od relevantnijih izvora informacija na tu temu, budući da se nikad nije zanosio senzacionalizmom, već se nastojao držati znanstvene metode skupljanja materijala.

Obmana, psihoza ili unutarnji glas?

On izbjegava pojam kanaliziranje (podešavanje medija na određeni kanal kako bi mogao uhvatiti poruke s drugih frekvencija) i radije se zadržava na pojmu slušanja "unutarnjeg glasa". On, naime, smatra da je stvarno kanaliziranje upravo to, slušanje glasa u sebi koji se oblikuje kao misao za koju pouzdano znamo da nije naša. Čujemo li glasove izvan sebe, iz krošnje drveta, kamena i slično, možemo znati da s nama nešto nije u redu, smatra Alschuler.

Većina njegovih kolega znanstvenika, psihijatara i psihologa fenomen kanaliziranja smatra obmanom ili čak psihozom. Oni koji ga ipak nekako žele objasniti tvrde da ti glasovi odražavaju "nesvjesno na djelu". Jungovi sljedbenici smatraju da se radi o arhetipu u našem kolektivnom nesvjesnom koji smo maštom prizvali u svijest. Neki psiholozi tvrde da se radi o dijalogu više zasebnih ja unutar višeglasnog jastva.

Alschuler smatra kako slušanje glasova nije baš ni bezopasno te ga ne treba olako promicati, no nije ni zagovaratelj toga da se ljude odmah zatvara u ustanove ili zove egzorciste. Fenomen se svakako događa, no treba znati prepoznati radi li se doista o kanaliziranju i ako je tako, s kakvim entitetom imamo posla.

Epizode iz Biblije nastale su kanaliziranjem

Slušanje unutarnjih glasova staro je nekoliko tisuća godina. Iako teolozi tu tvrdnju odbijaju, mnogi proučavatelji fenomena kanaliziranja poruka tvrde kako su i brojne poznate epizode iz Biblije nastale kanaliziranjem. Tako smatraju da su unutarnje glasove slušali i Abraham i Mojsije pa sve do Ezekiela i Jeremije.

I u srednjem su se vijeku događale takve stvari, o čemu govore dijela kršćanskih mistika. Tereza Avilska, osnivačica strogog reda karmelićanki, slušala je unutrašnji glas i zapisujući što joj govori napisala nekoliko knjiga, od kojih je najpoznatija Unutrašnji dvorac. Tereza je zapisala: "Iako su savršeno uobličene, te riječi nije moguće čuti tjelesnim uhom, pa ipak, mnogo ih je lakše razumjeti."

Glas je navodno čula i Ivana Orleanska i taj joj je glas dao snagu i moć da kao mlada djevojka povede malodušnu vojsku u pobjedu. Živeći u nezgodno vrijeme, slušanje toga glasa stajalo ju je lomače, a mnogo kasnije, papa Benedikt XV proglasio ju je sveticom.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci