Deepak Chopra: Pronađite istinsko samopoštovanje

Poglavlje iz knjige Vrhunska sreća američkog liječnika Deepaka Chopre vodi nas put istinskog samopoštovanja. Istinsko samopoštovanje ne znači isto što i popravljanje slike o sebi. Slika o sebi nastaje od onoga što drugi ljudi misle o vama. Istinsko jastvo leži onkraj svih slika. Možete ga naći na razini postojanja, koja je neovisna od dobrih i loših mišljenja drugih. Jastvo je neustrašivo. Ono ima beskrajnu vrijednost. Kada se prestanete poistovjećivati sa slikom o sebi i okrenete se svojem istinskom jastvu, pronaći ćete sreću koju vam nitko ne može oduzeti

Sreća se u životu događa spontano jer je dio jastva. Kada poznajete sebe, imate pristup sreći na njezinom izvoru. Ali, većina ljudi brka sebe sa slikom o sebi. Našu sliku o sebi stvaramo kada se poistovjećujemo s vanjskim stvarima. To mogu biti ljudi, događaji, situacije ili fizički objekti. Primjerice, ljudi žele novac iz uvjerenja da će biti sretniji što više novca imaju. Iako smo čuli da novcem ne možemo kupiti sreću, potjera za novcem nije završila jer se snažno poistovjećujemo s količinom novca koju zarađujemo, s našim poslom i sa stvarima koje posjedujemo. Novac, status, imovina i mišljenje drugih ljudi snažno utječu na naše poimanje nas samih.

Jedna strana priče je da čeznemo za odobravanjem jer ono uljepšava našu sliku o nama. Druga strana priče je da se bojimo kritike jer ona kvari našu sliku o sebi. Takvi stavovi su poznati kao objektoodnosni, što znači da se poistovjećujete s predmetima izvan sebe. Objektoodnosnim stavovima su suprotni samoodnosni stavovi, što znači da se poistovjećujete s vašim istinskim bićem. To je posve unutrašnje iskustvo. Istinsko biće ima pet osobina na koje ne utječu vanjske stvari, događaji ili drugi ljudi.

1. Vaše istinsko biće je povezano sa svime što postoji.
2. Ono nema ograničenja.
3. Ono ima bezgraničnu kreativnost.
4. Ono je neustrašivo i spremno iskoračiti u nepoznato.
5. Namjera s razine bića je moćna i može utjecati na pojavu sinkroniciteta (savršenog stjecaja vanjskih okolnosti koje pomažu u ostvarenju vaše namjere.)

Pomicanje vašeg osjećaja identiteta na vaše istinsko biće vas oslobađa kako biste mogli stvoriti život pun obilja, radosti i ispunjenja. Vezanost uz vanjske stvari vas osuđuje na površnu razinu postojanja. Ne morate živjeti tako. Na višoj razini postojanja vi možete osvijestiti svoje najdublje želje. Jednom kada mu to omogućite, vaše istinsko biće može stvoriti situacije, okolnosti i odnose u vašem životu.
Kada ne očitujete svoje najdublje želje, glavni razlog za to leži u činjenici što pogrješno mislite da ste netko tko niste. Objektoodnosnost nas pomiče iz našeg istinskog identiteta u lažni identitet. U Indiji je to stanje poznato kao avidya ili nepostojanje istinskog znanja. Stara izreka uspoređuje avidyu s milijunašem koji hoda ulicama poput prosjaka jer je zaboravio na svoje golemo blago u banci.

Kada se ne sjećate onoga tko ste doista, vi se jednostavno morate oslanjati na svoj ego. Objektoodnosnost stvara ego iz svih događaja i okolnosti iz vaše prošlosti, počevši s danom kada ste rođeni. Ako pogledate pomnije, ego je ustvari prilično nesiguran. On je ovisan o odobravanju, vlasti, sigurnosti i moći. Nema ništa lošega u svim tim stvarima.

Nevolje nastaju kada postanete ovisni o njima do te mjere da se bez odobravanja, vlasti, sigurnosti i moći osjećate izgubljeno i prestrašeno. Kao i kod svake ovisnosti u početku postoji osjećaj užitka kada ego vodi igru: Vladam situacijom; drugi ugađaju mojim željama. Siguran sam jer me nitko ne izaziva. Moćan sam jer se drugi osjećaju podređeno u mojoj nazočnosti. Ego nastoji stvoriti sve te situacije i on ih može ostvariti, barem djelomično. No, ubrzo užitak nestaje jer ga nagrizaju sumnja i strah. Oni kojima vladamo će nam možda okrenuti leđa i promatrati što će se onda dogoditi.

Ako želite znati koliko jako se poistovjećujete sa svojim egom, a ne sa svojim istinskim bićem, to nije teško utvrditi. Ego ima suprotne osobine od onih koje smo gore opisali.

1. Ego se osjeća izolirano i usamljeno. Treba mu vanjsko odobravanje kako bi pripadao i imao vrijednost.
2. Ego se osjeća ograničeno i vezano. Bez moći i vlasti nad drugima on se boji da će njegova bespomoćnost biti razotkrivena.
3. Ego voli rutinu i naviku više od kreativnosti. Osjeća sigurnost kada je današnji dan isti kao i prethodni.
4. Ego se boji nepoznatog više od bilo čega drugoga. On vidi nepoznato kao mjesto tame i praznine.
5. Ego se mora pomučiti za ono što želi. On pretpostavlja da bez truda nikada ne bi ispunio svoje potrebe; to odražava dubok osjećaj unutrašnje praznine.

Kao što možete vidjeti, središnja osobina ega je nesigurnost. Kada živite iz ega, vi ste u milosti svakog stranca na ulici. Trenutak laskanja stvara sreću; sarkastična opaska vas ranjava. Kako se onda možemo premjestiti u naše istinsko biće? Mnogi ljudi nastoje učiniti tu promjenu tako što se bore protiv ega, ali to je zamka. To je najveća melodrama ega, koji se neprestano bori i koji ne može postići pravo ispunjenje, mir i sreću. U svakom slučaju, ego će se opirati promjeni koju želite napraviti jer on u vašoj potrazi za vašim istinskim bićem naslućuje vlastito uništenje.

Taj strah je posve neosnovan. Istinsko biće ostvaruje sve što ego želi – mir, zadovoljstvo, radost, osjećaj potpune sigurnosti – jer su sve te osobine svojstvene tom biću. Ne morate se boriti da biste ih pronašli. Prava teškoća je što je put na koji vas je postavio vaš ego bio od početka pogrješan. Ego postaje depresivan kada ne može dobiti ono što želi; on se osjeća poput gubitnika. On ne može shvatiti da niste gubitnik ako je ono što ste željeli od početka bilo neostvarivo.

Ego nikada nije bio na pravom putu. Objektoodnosnost nikada ne vodi u sigurnost, ispunjenje i zadovoljstvo. Stoga je pravo pitanje kako nagovoriti ego na pravi put i istodobno zaustaviti tu vječnu naviku poistovjećivanja s vanjskim objektima.

Prvo, osvijestite to što radite. Upamtite: svjes­nost je ključ promjene. Gotovo svi ljudi nastoje zaraditi odobravanje ostalih. Tako ponavljaju obrazac ponašanja koji seže do našeg najranijeg djetinjstva, kada smo mislili da moramo zaraditi ljubav naših roditelja. Bez nje bismo se osjećali posve izgubljeno; čak smo mislili da ćemo umrijeti – a to se moglo i dogoditi. Ali, sada smo odrasle osobe. Osvijestite koliko lagano vas i dalje ranjavaju male uvrjede i koliko nesretno se osjećate kada vam netko koga volite ne obraća dovoljno pažnje ili se čini da se udaljava od vas. Postanite svjesni tih osjećaja koji se pojavljuju iz navike. Zbog sjećanja na rane iz prošlosti pridajete previše važnosti onom što stranac misli o vama. Djetinja emocionalna potreba za pažnjom ne prihvaća lako činjenicu da netko koga volite jednostavno povremeno treba malo prostora.

Jednom kada otvorite vrata prema svjesnosti, nemojte se boriti protiv straha i nesigurnosti kojih ste se oslobodili. Svjesnost ima iscjeljujuću moć ako jednostavno promatrate i prepustite se. Zadobili ste bolnu ranu; osjećate se povrijeđenima. Ostanite s tim osjećajem i on će se raspršiti. Vaš ego želi da se stalno prisjećate prošlosti zbog pogrješnog uvjerenja da se morate neprestano braniti. Prisjećajući se onoga što nas je ranije povrijedilo, usmjeravamo našu energiju u sprječavanje ponavljanja stare boli. Ali, pokušaj preslikavanja prošlosti na sadašnjost nikada neće izbrisati prijetnju od povrjeđivanja.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci