Čujete li glas božanskog kad vam se obraća?

Božansko nije nešto što boravi izvan nas. To je tiha prisutnost u nama koja nas može voditi i u najtežim trenucima. No da bi zasjala punom snagom, potrebno je pozornost usmjeriti prema unutra. Osluškujte - ona govori jezikom srca i nosi najvažnije poruke koje, međutim, nisu satkane od riječi

Tihi glas intuicije

Današnji svijet mnogi ljudi s pravom nazivaju materijalistički usmjerenim. Ne samo zato što su pripadnici ljudske vrste često izrazito okrenuti stjecanju materijalnih dobara, nego i stoga što, ohrabreni napretkom znanosti i tehnologije, ljudi za sve svoje spoznaje traže i žele imati samo materijalne dokaze, a sve manje vjeruju da išta vrijedno mogu čuti osluškujući tihi glas intuicije u sebi.

Čak i kad se smatramo vjernicima, često vjerujemo samo onome što logički proizlazi iz nečega drugog, onome što možemo dokazati i argumentirati čvrstim zdravorazumskim dokazima. Zapravo ne želimo da nas život iznenadi nečim neočekivanim, nečim što bi se protivilo onomu što nam je poznato i logično i otkrilo nam da je život nepredvidljiv, tajanstven i misteriozan.

Mi smo duhovna bića s ljudskim iskustvom

I sebe same smatramo prvenstveno materijalnim bićima koja ponekad teže duhovnim iskustvima, no vjerujemo da se duhovna iskustva događaju izuzetnim pojedincima u vrlo rijetkim i posebnim prilikama. Stoga će nas izreka Pierrea de Chardina, svestranog francuskog teologa, znanstvenika i esejista iz prve polovine 20. st., vjerojatno iznenaditi. Chardin je zapisao: „Mi nismo ljudska bića s duhovnim iskustvom. Mi smo duhovna bića s ljudskim iskustvom.“

Chardin je cijeli svijet doživljavao božanskim i vjerovao da u svemu što postoji svijetli božanska iskra. On je o toj istini, koju je otkrio filozofskim promišljanjima i religioznim kontemplacijama, pisao filozofska djela. Mnogo godina nakon njega, Anita Moorjani, žena koja se nije bavila filozofskim razmatranjima i duhovnim istraživanjima, doživjela je iskustvo tik do smrti i otkrila upravo ono što je Chardin tvrdio. Moorjani je bolovala od raka i u terminalnoj fazi bolesti pala je u komu iz koje se više, prema mišljenju liječnika, nije mogla probuditi. No umjesto smrti, doživjela je duboko izvantjelesno iskustvo u kojemu je bila potpuno svjesna.

Kako čuti unutarnji glas kad nas vodi?

Anitina priča

Uvidjevši pravu istinu o životu dok je bila „na drugoj strani“, odlučila je da ne želi umrijeti, vratila se u svoje teško bolesno tijelo i potpuno ozdravila za nekoliko dana. Njezino ozdravljenje liječnici smatraju znanstveno potpuno neobjašnjivim. U svojoj novoj knjizi A što ako je ovo raj?, koja je nedavno objavljena i u Hrvatskoj, Anita Moorjani o tom je iskustvu napisala: „Jedan od uzroka moje bolesti bio je to što sam zaboravila svoju božanstvenost. Bila sam zaboravila da sam ja, zajedno sa svima i svime što postoji u univerzumu, božanstvo koje se utjelovljuje u ovom životu.(...) U iskustvu blizu smrti iznenada sam se prisjetila da samo trebam biti to što jesam i živjeti svoju božansku istinu. (...) Vi i ja smo božanstvo koje se izražava kroz naše tijelo, u ovom vremenu i mjestu, ovdje i sada. Ne postoji svjesnost važnija od te.“

Mi prečesto zaboravljamo, ako smo to ikada i osvijestili, da smo dio božanskoga. Prečesto doživljavamo sebe nevažnima, nevrijednima, odvojenima od svijeta, od ljudi, prirode, od čuda života... Ali, božansko nas pronalazi, nježno nas dotakne i tiho nam kaže da je tu. Ponekad ne čujemo taj tihi glas. Katkada ne vjerujemo da bi baš nama moglo govoriti. Ponekad ne vjerujemo onome što nam kaže. Iskustva drugih ljudi, međutim, mogu nam pomoći da se sjetimo kad smo bili dotaknuti, a nismo to prepoznali. Mogu nam pomoći da pažljivije osluškujemo.

Nismo slučajni i nevažni

Mnogi ljudi koji su postali svjesni da su u životu doživjeli dodir božanske nježnosti svjedoče da ona često dolazi neočekivano, ponekad kao iznenadni odgovor na sumnje i tamu koje nas iznutra izjedaju, katkada kao nježna utjeha u trenucima beznađa, a ponekad kao znak podrške božanske prisutnosti koja je uvijek uz nas. Ta iskra do nas najčešće dolazi u obliku osjećaja, senzacije ili iznenadnog uvida i rijetko je prati velik broj riječi. Ako one i dolaze, obično su u kratkim i jasnim rečenicama, bez pretjeranih objašnjenja.

Iz priča i knjiga ljudi koji su u svojem životu postali svjesni božanske prisutnosti otkrivamo da sve, ljude i događaje koji nam se događaju, povezuje brižna božanska energija. Njihove priče svjedoče da se božansko pojavljuje s jednakom ljubavlju i ateistima i pripadnicima različitih religija, crnima, bijelima, žutima, crvenima, djeci, mladima, odraslima, starcima... Pojavljuje se podsjećajući nas na to da stvarnost materije i ljudskih društvenih odnosa nije jedina stvarnost koja postoji, kako iznad te stvarnosti postoji još jedna „stvarnija“ stvarnost. Kada doživimo njezin okus, ne možemo ga zaboraviti.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci