Anita Moorjani: Naučite reći "ne"

"Naša je sudbina nešto prelijepo i nevjerojatno, ono što želimo postići i ostvariti. Naša sudbina nije da se razbolimo i patimo. To su blokade koje se događaju kako bismo se vratili svojoj sudbini", riječi su Anite Moorjani, autorice knjiga "Ponovno rođena" i "Što ako je ovo Raj?"

Kada prolazimo kroz promjene, a vi ste se i sami suočili s mnogo toga, čak i s onim čega se ljudi najviše boje – bolešću i smrću – što možemo napraviti? Odabrati da budemo sretni? Da osjećamo, imamo povjerenja?

Jasno mi je da je teško biti sretan kada prolazimo kroz težak period, kada se suočavamo sa smrtnim slučajem ili bolešću. U takvim trenucima prvi je korak prihvaćanje situacije u kojoj se nalazimo, ali to prihvaćanje ne znači da nećemo ništa promijeniti. Čak i da biste promijenili situaciju, prvo morate prihvatiti to gdje ste sada i tek potom možete izabrati ili prihvatiti nešto drugo. Kada biste negirali situaciju u kojoj se nalazite, sami biste sebi napravili nešto gore i teže.

Drugi je korak ne osuđivati se. Mnogi ljudi, kada su nesretni, u previranjima, bez novca ili su bolesni, počinju osuđivati sami sebe. Govore sebi: „Što sam loše napravio? Kako sam stvorio ovaj loš život? Mora da sa mnom nešto nije u redu!“ A zapravo, svatko se suočava s ovim stvarima, one su dio života. Prvo ih prihvatite; recite sebi: „U redu, sad sam tu gdje jesam. Nekako sam dospjela ovdje.”

Potom ih shvatite; recite sebi: „Ovo je dio mog putovanja. Možda je ovo, što god se događa, nešto što će me odvesti na sljedeću razinu. Nije ništa loše, niti je to neprijatelj, možda će mi naprosto pomoći da se popnem na sljedeću razinu života.“ Mene je moj rak odveo na sljedeću razinu. Nisam bila sretna dok sam ga imala, ali kada danas na sve pogledam, mislim da je to najbolja stvar koja mi se dogodila.

Treća, važna  stvar jest: nemojte sebe kriviti, nego se volite tijekom cijelog procesa. Ne mučite sebe pitanjima: „Zašto se ne snalazim bolje u ovome? Kako privlačim ove loše stvari?“ Mi smo vrlo strogi prema sebi, a svoje putovanje možemo olakšati tako što ćemo na sebe gledati kao na dijete. Kada bi vaše dijete prolazilo kroz težak period, vi biste se brinuli o njemu. Na isti takav način trebate se brinuti i o sebi.

Kako vidite duhovnost u svakodnevnom životu?

Za mene je duhovnost mogućnost da ja budem ja, da budem autentična. Ljudi uglavnom pokušavaju biti nešto što nisu. I ja sam bila takva pa sada nikoga ne osuđujem. Tako nas uvjetuje naše društvo i naša kultura; da udovoljavamo drugima, uvijek budemo ono što drugi žele od nas, da sve zadovoljimo, da nas drugi ne bi osuđivali. Tako postajemo nešto što nismo. Potpuno se izvrnemo, poput pereca, kako bismo se svidjeli svima. A onda izgubimo svoje pravo, autentično, unutarnje „ja“. Izgubimo ili zakopamo tu osobu duboko u sebi. A to je osoba zbog koje smo došli ovdje, kako bismo je izrazili.

Na ovaj svijet smo došli zato da budemo ta osoba i umjesto da to dopustimo tom djetetu kakvo smo bili, a koje je uvjetovanost natjerala da se povuče, mi se mijenjamo zbog drugih. Duhovnost je biti ono što jesam, biti autentičan. Biti svoj i biti duhovan ista je stvar.

Kada kreirate iz srca, vi živite svoju duhovnost. Ako slijedite svoju strast, živjet ćete svoju duhovnost. Kada pratite svoj poziv, vi živite svoju duhovnost. Ljudi vjeruju da moraju naporno raditi kako bi se prosvijetlili, a to nije istina. Ljudi vjeruju da se moraju više moliti, meditirati, mantrati, čitati više knjiga, no to nije potrebno. Ako ste u kontaktu sa svojim srcem, vi ćete slijediti svoju strast; kada ste u kontaktu sa svojom kreativnošću, onda znate da ste ovdje došli kako biste izrazili svoje unutarnje jastvo – to je duhovnost.

Ali to ljudima pomaže da se povežu sa sobom. Imate li neku preporuku kako to postići?

Imam. Govorim ljudima: „Kada život dolazi iz vašeg srca, meditacija vam nije potrebna.“ Meditacija je alat za lakše povezivanje sa sobom, no sama po sebi nije aktivna duhovnost. Ona vam pomaže da živite autentičan život koji je u suglasju s vama, i to je za mene duhovnost. A može biti i alat kada pronađete svoju radost, ako slijedite svoju strast, onda kada se pitate: „Zbog čega sam kreativan? Zbog kojih stvari imam osjećaj da doprinosim svijetu?“ Sve to se povezuje s vašom duhovnošću i sve vam to pomaže da se povežete sa svojim autentičnim jastvom.

Mnogima je teško povezati se s pitanjem: „Što je to što upravo radim i zbog čega se ne osjećam kao ja? Što ovdje nije moje?“ Drugim riječima: „Čemu govorim ‘da’, a zapravo sam htjela reći ‘ne’?“ Ljudi koji vole ugađati drugima, koji su vrlo osjetljivi i vrlo teško drugima kažu „ne“, gube kontakt sa sobom. Kada im je teško reći „ne“, stalno izgovaraju „da“ stvarima koje ne žele raditi i njihov život postaje potpuno zatrpan stvarima koje uopće ne žele.

Što više možete reći „ne“, ljubazno i lijepo, i što više cijenite ono za čime žudi vaše srce, to ćete biti bliži svome putu, putu duhovnosti. Osobno smatram kako je naučiti reći „ne“ snažniji most k samom sebi od meditacije. To je mnogo značajniji alat od meditacije da dođem do sebe i svog višeg „ja“.

Kada spomenemo sudbinu, što osjećate u vezi s tim?

Sudbina nije upisana u kamenu, jer da jest, ne bismo morali ništa raditi ni razmišljati. Život bi nam se samo događao. Ono što sudbina doista jest naša je namjera koju smo izrazili prije nego što smo došli na ovaj svijet. Osjećam kako smo ovdje došli s određenim željama i snovima koje smo zacrtali prije rođenja i težimo ih ispuniti.

Možda smo došli u želji da svijet učinimo boljim mjestom, a ja vjerujem kako većina i jest radi toga došla. Tijekom života imamo tu nakanu i svoje snove o tome kako to učiniti. Izabiremo određene roditelje jer znamo da će nas oni oblikovati na najbolji način kako bismo mogli ispuniti svoju svrhu. Ali kada dođemo ovdje, imamo slobodnu volju izabrati hoćemo li ispuniti svoju sudbinu ili nećemo. Većina se izgubi nakon što dođe ovdje i zaboravi na svoju sudbinu, zato uvijek kažem ljudima da ponovo stupaju u kontakt sa svojom sudbinom kada su u kontaktu sa srcem.

Vaša je sudbina ono što vi zaista jeste, ono radi čega ste ovdje došli. Moramo voljeti sami sebe, u suprotnom postajemo ono što drugi žele da budemo, zaboravimo na sebe i prestanemo slijediti svoju sudbinu. Naša je sudbina nešto prelijepo i nevjerojatno, ono što želimo postići i ostvariti. Naša sudbina nije da se razbolimo i patimo. To su blokade koje se događaju kako bismo se vratili svojoj sudbini. Naša je sudbina naš najveći potencijal.

Jasmina Stojanović

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci