Altruizam - dobitnik je onaj koji daje

Redovito vježbanje i niskokalorična dijeta, to znaju i vrapci na grani, najbolji su put do zdravlja, zar ne? Pa i nije baš tako! Obična gesta dobre volje i pomaganje drugome pridonose našem zdravlju više negoli život po receptu. Dokazano je i znanstveno. Zamislite da vam se sve što darujete vraća dvostruko. I to ne materijalno već duhovno

Volonteri zdraviji od vježbača

Najnovija istraživanja otkrila su što sve dobivamo kada dajemo. I nije važno pomažemo li nekome tko je u smrtnoj opasnosti ili činimo uslugu bakici u trgovini. Zadovoljstvo naplate dobrih djela sadržano je u jednoj rečenici – ne onaj koji prima, nego onaj koji daje, žanje najveći dobitak.

Na Buck institutu za istraživanje starenja u Kaliforniji provedeno je istraživanje na 2000 ljudi. Dokazalo je da oni koji volontiraju u dvije ili više organizacija imaju zavidnih 44 posto manje izgleda da umru u odnosu na one koji to ne čine, unatoč ostalim faktorima koji utječu na dugovječnost, poput tjelesnog zdravlja, redovitog vježbanja i bračnog statusa. Volontiranje je pobijedilo redovito vježbanje četiri puta tjedno za čak 30 posto.

Kako to funkcionira u stvarnosti?

Sve počinje malim ali dosljednim, svjesnim akcijama i dobrim namjerama. To ne znači da morate završiti u mirotvornim trupama, osim ako baš tome niste jako skloni. Kao što ćete otkriti u daljnjim primjerima, altruizam se može iskazati na bezbroj načina o kojima niste ni sanjali. Inspirirajte se i počnite činiti dobra djela svaki dan. Dovoljno je da, primjerice, pažljivo saslušate prijatelja. Važno je i bolje uskladiti svoje akcije s mogućnostima, neka budu duhovno utemeljene, i produbite veze s bližnjima.

NIJE VAŽNO TKO SAM I KOLIKO DAJEM. VAŽNO JE DA ŽELIM

altruizamMnogi od nas dali bi više samo kad ne bismo bili sputani normama ponašanja i onim što nam nalaže naša uloga. Ograničava nas slika o nama, bilo da smo majka, učiteljica, direktor banke, jer nam nameće sasvim određeno ponašanje koje se od nas očekuje.
Mislimo ovako: „Zašto ponuditi tanjur juhe beskućniku kad su materijalna dobra ono čemu težim i ono što mi daje sigurnost? Uostalom, to nije moja briga. Ima onih kojima je to dužnost.“ Ne znamo da ćemo ispunjavanjem potreba drugih, bez obzira na to kakve one bile, u stvari pomoći sebi. Prvi je to opisao Gary Morsch, doktor medicine i autor knjige Snaga služenja drugima. Stigao je u Kalkutu 1996. godine s 90 volontera i medicinskom pomoći vrijednom 12 milijuna dolara. Htio je pomoći Majci Terezi i njezinu redu Misionarki ljubavi prema bližnjem svome.

Iako je došao da bi kao liječnik pomogao bolesnima i umirućima, ubrzo se zatekao s lopatom i dvije kible u ruci pred hrpom smeća. Zamolile su ga da smeće odnese na odlagalište. Pomislio je najprije da su se sestre zabunile, pa on je doktor i nije došao ovamo nositi smeće. A onda je shvatio. Na zidu skromnog ureda Majke Tereze stajao je natpis koji je napisala vlastitom rukom: „Ne možemo činiti velike stvari. Samo male, ali s puno ljubavi“. Lekciju je Morsch zapamtio do kraja života: „Shvatio sam da istinska pomoć koju pružam drugima ne ovisi o tome tko sam te što i koliko dajem. Važnije je da to jako želim, da budem dostupan i uvijek spreman pomoći onima koji moju pomoć trebaju.“

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci