10 zaboravljenih duhovnih istina o odgoju djece

Većina nas je u svom životu doživjela jedno ili dva misteriozna susreta, u kojem su nam posjetitelji stigli iz nepoznatog. Ti posebni gosti su zapravo naša vlastita djeca. Volimo ih i sretni smo što su ovdje, ali većina nas ih ne prihvaća na način na koji bismo trebali. Oni ne primaju od nas duboko poštovanje i strahopoštovanje kakvo posjetitelji koji dolaze iz dubina Svemira propisno zavrjeđuju. Umjesto toga, na djecu gledamo kao da su naše vlasništvo i pokušavamo ih uvjetovati da postanu odrasli na koje ćemo biti ponosni. Jesmo li stvarno dobri domaćini tim posjetiteljima, je li ovo uistinu način na koji bismo trebali primati naše goste?

Priroda uvjetovanih obrazaca uma

Da bismo pronašli ispravan odgovor na to pitanje, prvo trebamo poznavati sebe što je bolje moguće. Ako mi sami ne znamo tko smo, i koja je svrha našeg postojanja u ovom svijetu, moći ćemo koristiti jedino uvjetovane obrasce uma naslijeđene od naših roditelja i učitelja.

Karakteristične značajke tih uvjetovanih umnih obrazaca - koliko god se oni razlikovali u različitim kulturama - jest da oni sami sebe reproduciraju. Oni stoga stvaraju ljudske replike koje odgovaraju očekivanjima i normama društva u kojem su rođeni. Oni su prilagođeni i drže se pravila društva, te postaju njegovi vrijedni članovi. Oni razmišljaju, ponašaju se i osjećaju kako se očekuje od dobrih građana. U međuvremenu, održavaju iluziju slobodnog izbora, jer uvjetovani umni obrasci su, do neke granice, fleksibilni.

Sve iz najbolje namjere, a pogrešno

Potom se identificiramo s uvjetovanim umnim obrascima i počinjemo vjerovati da znamo odgovor na pitanje o našem identitetu, našim ciljevima u životu i o ispravnom ponašanju s našim posjetiteljima. U skladu s funkcijama naših uvjetovanih umnih obrazaca, stvaramo replike ljudskih bića od naših posjetitelja, lišavajući ih mogućnosti razvijanja na način koji je najbolji za njihove osobnosti.

Sve to činimo u najboljoj namjeri, jer ih želimo zaštititi od patnje, osigurati im da imaju bolji život u boljem svijetu. Kao replike, oni će dobiti našu vlastitu patnju i naše neznanje o stvarnost. I tako će oni, zauzvrat, primiti svoje posjetitelje i pretvoriti ih u ljudske replike.

Izgradnja osobnosti

Ako smo ljubazni i pažljivi domaćini našim posjetiteljima, koji nam stižu iz nepoznatog, prvo moramo znati da oni, baš kao i mi sami prije njih, dolazimo na ovaj svijet kao tragači. Cilj našeg putovanja je omogućiti Svemiru da se očituje i probudi u svom vlastitom postojanju, kroz filtar naših osobnosti kao ljudskih bića. Mi im moramo pomoći u tom procesu kao iskusniji tragači koji su odmakli malo dalje od njih na tom putovanju.

Kada stignu gosti u našu kuću, oni su potpuno neiskusni, ne znaju ništa o tome kako ovaj svijet funkcionira i nisu sposobni izraziti se. Drugim riječima, oni nemaju sredstva - osobnost - koja bi im pomogla u tim procesima. Ono što imaju je vrlo učinkovita strategija. A to je oponašanje, uz pomoć koje mogu izraditi osobnost u nekoliko godina. Za oponašanje, odabrat će nas kao modele, ljude koji živimo u njihovoj okolini. Živimo li prema uvjetovanim umnim obrascima, oponašat će te obrasce. Obrasci će se utisnuti duboko i služit će kao osnova za njihove osobnosti.

Moramo koračati stazom kojom želimo da naši gosti koračaju

Kada naši posjetitelji nauče govoriti, i počnu sve više razumijevati svijet oko sebe, mi ćemo dalje unaprjeđivati to osnovno uvjetovanje u njima, objašnjavajući im kako svijet funkcionira i što trebaju promatrati u vezi s time. Mi smo ta objašnjenja spremno primili od naših roditelja i učitelja, i nemamo određeno direktno iskustvo o njima. Naše poruke dalje produbljuju uvjetovanje naših gostiju, koji će se identificirati s uvjetovanim umnim obrascima.

Tako se razvija osobnost naših posjetitelja, premda je izvorni cilj te osobnosti bio predstaviti svoju jedinstvenost u svijetu. Ova individualnost skrivena je duboko ispod tankih slojeva uvjetovanih umnih obrazaca, uvjerenja, ideja i identifikacija. Stoga nije čudno da oni žive kao replike, i potpuno zaboravljaju na svoju originalnu misiju u svijetu.

Sve ovo znači da smo u stanju postati dobri domaćini našim posjetiteljima, samo ako mi sami nismo replike već individualci. Mi, stoga, moramo koračati stazom kojom želimo da naši gosti koračaju.

10 zaboravljenih ideja koje pomažu naših posjetiteljima da izbjegnu postati replike i omogućuju im da njihova individualnost procvjeta.

1. Ne smatrajte ih svojim vlasništvom; promatrajte ih kao voljene goste koji trebaju samo vašu pomoć, ne vašu kontrolu.
2. Dajte im dovoljnuo slobode da sami mogu iskusiti ovaj svijet.
3. Dopustite im da doživljavaju sve više i više stvari sami i za sebe.
4. Ne učite ih stvarima o kojima nemate osobno iskustvo i koje ste vi primili, bez propitivanja, od svojih učitelja.
5. Naučite ih da ništa ne uzimaju zdravo za gotovo, samo stoga jer je to proglasila osoba koja je autoritet u društvu u kojem žive.
6. Dopustite im da sumnjaju u sve dok ne steknu vlastito iskustvo o tome.
7. Pomozite im da ostanu slobodni, kako bi bili otvoreni za sva nova iskustva koja su im dostupna.
8. Dijelite s njima svoja iskustva.
9. Stvorite okruženje za njih u kojem će imati mnogo prilika za smijeh i življenje radosno, veselo i uživati koliko god je moguće.
10. Ponudite im vlastiti primjer i pokažite im kako se može živjeti svjesno i budno.

Izvor: www.wakeup-world.com

Pripremila Snježana Krčmar

Preporučujemo

Ostali članci