Žene koje su prihvatile izazov: Godina dana bez kupnje

Biste li se mogli mjesec dana suzdržati od kupnje bilo čega osim nužnog? A godinu? Zbog konzumerističkog gomilanja stvari postalo nam je teško razabrati što nam je zaista potrebno i čini nas sretnima, a kad potjera za stvarima postaje kontraproduktivna i vodi nas u gubitak volje, vremena i novca. Minimalistički pokret sve se više širi svijetom i donosi nam zanimljive eksperimente, primjerice godinu dana ne kupovati ništa osim esencijalnog. Isprobale su ga i neke naše cure, rezultati su fascinantni!

Mislimo da želimo...

Koliko sam puta sebe uhvatila kako na internetu pretražujem web trgovine i razgledam fotografije na društvenim mrežama zatupljujući svoja osjetila prekrasnim slikama haljina, cipela, nakita, dizajnerskog namještaja... Tako sam se relaksirala, odvraćala pažnju sa stresne svakodnevice, ali sam se nakon toga osjećala još gore.

Mogu li si priuštiti sve što želim? Koliku satnicu moram odraditi i koliko se još slobodnog vremena moram odreći zbog posla da bih si priuštila te predmete moje žudnje? U konačnici, želim li to uistinu, bi li me kupnja tih stvari učinila sretnom?

Naravno da ne bi, jer srž mog bića ima posve drugačije složenu ljestvicu prioriteta.
No je li se moguće oduprijeti konzumerizmu u društvu u kojemu se potiče da svi imaju sve, a reklame nas, zahvaljujući tehnologiji, non-stop okružuju? U društvu u kojemu je uobičajeno da mnogo vremena provodimo u lovu na sniženja, kupujući stvari koje mislimo da želimo, trebamo, moramo imati.

Mirnina priča

Jedan dio društva počinje shvaćati da akumuliranje materijalnog bogatstva ne donosi sreću. Neki smanjuju potrošnju zabrinuti za ekološki otisak koji svojim rastrošnim življenjem ostavljaju na naš planet, dok drugi teže minimalističkom načinu života i financijskoj neovisnosti. Jedna od njih je Mirna Bašić, učiteljica i autorica bloga Lova do krova na čijim se virtualnim stranicama nalaze praktični savjeti o smanjenju troškova, minimalizmu i investiranju novca.

Ova 39-godišnja majka dvoje djece već je dvije i pol godine, kako kaže, na šoping dijeti. „Sve je počelo kad sam, analizirajući detaljnu tablicu kućnog budžeta, shvatila da velik izdatak odlazi na potpuno nepotrebne stvari, primjerice, na odjeću i obuću, te da bacamo puno hrane“, priznaje Mirna. Tada je izazvala sebe i svoje čitatelje na dvotjedno uzdržavanje od kupnje. Pionirski eksperiment koji je dopuštao samo kupnju hrane Mirna je odlučila nastaviti uobličavajući ga u manje rigorozan, ali dugoročan i promišljen plan.

„Prije sam, primjerice, svaki dan odlazila u nabavu hrane za svoju četveročlanu obitelj i često se događalo da kupim sve samo ne ono po što sam otišla. Zato sam, kad smo donijeli odluku o nekupovanju, počela ići u trgovinu s planom i ciljem.

Unaprijed sastavim tjedni jelovnik i jednom tjedno kupim sve što mi treba za naredni tjedan, osim povrća i voća, jer njih često moram dodatno kupovati. Odjeću i obuću, pak, kupujem samo onda kad je potrebno poderano, iznošeno ili premaleno zamijeniti novim. Jednako je i s higijenskim potrepštinama, kozmetikom i deterdžentima za kućanstvo ‒ kupujem samo ono nužno i kad se istroše zalihe.“

Kako su se djeca naučila strpljenju

Mirna se prisjeća da joj je najteže bilo riješiti se starih navika ‒ da usput kupuje sitnice, ormare natrpava odjećom i svaki dan kuha previše. Djecu je, kaže, najviše pogodio prestanak kupovanja igračaka. „S djecom smo pričali o tome da bi novac koji uštede mogli radije uplatiti na štednu knjižicu nego ga potrošiti na igračke kojima se na kraju uopće i ne igraju. Trgovine s igračkama smo izbjegavali, a dječje programe s reklamama zamijenili smo onima bez reklama. Danas puno rjeđe požele neku igračku, nisu tako nestrpljivi kao prije, a često se nakon nekog vremena predomisle i odustanu od želje“, kaže blogerica. No, nisu se samo djeca naučila strpljenju.

I Mirna i njezin suprug naučili su da više ne trče u trgovinu čim nešto požele, već pričekaju nekoliko tjedana testirajući trebaju li stvarno željeni predmet ili je to samo njihov privremeni hir. Uz ovakvu filozofiju, ne samo da im životni prostor više nije natrpan nepotrebnim stvarima, naglašava Mirna, nego i svake godine povećaju svoju uštedu, a da im pritom životni standard ostane isti.

Koliko se može uštedjeti ako godinu dana kupujemo samo esencijalno?

Koliko se može u godini dana uštedjeti kupujući samo esencijalno, utvrdila je engleska financijska novinarka Michelle McGagh. U knjizi Godina bez kupnje: Kako sam trošila manje a živjela više (The No Spend Year: How I Spent Less and Lived More) opisala je svoje jednogodišnje iskustvo na koje se odlučila zbog visoke hipoteke na novu kuću. Za razliku od Mirne, njen je eksperiment imao znatno drastičnija pravila. Michelle je odlučila novac trošiti isključivo na plaćanje zdravstvenog osiguranja, hipoteke, interneta i mobitela te na kupnju osnovnih kozmetičkih proizvoda (npr. šampona i paste za zube), deterdženata za kućanstvo i hrane.

Ovakvim beskompromisnim režimom u godini dana uštedjela je nekoliko desetaka tisuća kuna više, uspoređujući s proteklom. No Michelle svoj život nije obogatila samo većim iznosom na bankovnom računu. Promijenivši svoj životni stil, jer je otkrila da je to neminovno kad se stavi veto na trošenje, shvatila je da joj nisu potrebne stvari da bi bila sretna ‒ da je sretnom čini druženje s ljudima koje voli.

Više je šetala, vozila bicikl, sunčala se u parku na klupi uz domaću falafel salatu, posjećivala muzeje u dane otvorenih vrata... Također, spoznala je da više cijeni financijsku sigurnost od materijalnih dobara. „Ne želim biti prisiljena ostati u žrvnju posla sljedeća dva desetljeća samo da bih otplatila kredit za kuću i nagomilala više stvari“, napisala je McGagh.

torbica kofer

Ovo nas doista čini sretnima...

Prema istraživanjima, novac je bolje potrošiti na iskustva i doživljaje nego na materijalne stvari. Kako tvrdi studija objavljena u stručnom časopisu Psychological Science, intrinzični ciljevi poput osobnoga razvoja i ispunjujućeg iskustva ljude čine sretnijima, a ne gomilanje novca, kupnja stvari ili traganje za većim statusom u društvu.

U jednogodišnjem uzdržavanju od kupnje, iz potpuno nesebičnog razloga, odlučila se iskušati i 38-godišnja Zagrepčanka Marijana Mašić. Njezin cilj nije financijska ušteda, nego želja da svojim svakodnevnim odabirima dodatno smanji negativan utjecaj na okoliš. „Većina stvari koje kupujemo zapravo su nam nepotrebne. Odjeću i obuću najčešće i ne iznosimo te je gotovo novu bacamo ili poklanjamo, a to je“, kaže Marijana, „veliki ekološki problem. Osim toga, željela sam testirati jesmo li postali ovisni o šoping centrima, sniženjima i internetskoj kupnji.“

Marijanina priča

Marijanin period uzdržavanja od kupnje počeo je u lipnju prošle godine i još traje. Nije precizno definirala što treba biti na njezinoj „zabranjenoj listi“, ali si je zadala osnovno pravilo – kupovati samo ono što je neophodno, a to je glavni moto života bez kupnje. „Eliminirala sam kupnju odjeće, obuće, modnih dodataka, kozmetike i drugih nepotrebnih stvari. Zasad, u prvih šest mjeseci uzdržavanja od kupnje nisam imala većih poteškoća jer sam otkrila da u kući imam dovoljno zaliha svega za barem još nekoliko godina!“

Razmišljate li istražiti kako bi izgledao vaš život (i novčanik) bez nepotrebnog trošenja ili se smatrate minimalistom spremnim na sljedeći korak, pronađite svoju motivaciju, razmislite čega biste se vi željeli ili trebali odreći i kakvih biste se pravila o trošenju mogli pridržavati. Da biste provjerili jeste li dorasli cjelogodišnjem izazovu, odreknite se kupnje na određeno vrijeme, na primjer, u doba korizme koja je pred nama.

Kupnja darova?

Ovakav jednostavniji izazov sebi je često postavljala američka spisateljica Ann Patchett, koja je kao katolkinja redovito razmišljala čega će se odreći na 40 dana i kako će pritom pomoći drugima. Poslije niza uspješno provedenih izazova nakon kojih se osjećala odlično, ponukana jednogodišnjim eksperimentom prijateljice Elisse, odlučila se na hrabriji potez – provesti godinu dana bez kupnje svega nepotrebnog.

„Trik nije samo u tome da ne kupujete. Jednostavno, izbjegavate odlazak u trgovačke centre, ne ‘pecate’ stvari na rasprodajama, ne otvarate prodajne kataloge, ne gledate kanale s TV prodajom“, ubrzo je naučila. Veću poteškoću u šoping krizi Ann je, kao velikoj darivateljici, predstavljala kupnja darova ‒ jer što nekome pokloniti ako ne smijete potrošiti novac?

Njena iskusna prijateljica Elissa savjetovala joj je da ljudima daruje vrijeme, na primjer, za čuvanje djece ili čišćenje njihove kuće. „Darovati vrijeme bilo je najteže jer je ono dragocjeno“, rekla joj je prijateljica koja je zagazila u drugu godinu prkošenja konzumerizmu.

Zadovoljni životom kakav imamo

Ann je tijekom jednogodišnjeg ustezanja od kupnje postala svjesna obilja kojim je bila okružena. „Kad sam vidjela što sve imam, a što je u životu zapravo važno, osjećala sam se ogorčeno i ponizno. Kad sam nagomilala toliko stvari? Je li ih netko drugi trebao?“, navela je Ann, pojašnjavajući da više primjećujemo što sve drugi nemaju kad prestanemo razmišljati o tome što želimo i trebamo.

„Stvari koje kupujemo, i kupujemo, i kupujemo su kao naočale na našem nosu umrljane debelim premazom vazelina: vidimo neke obrise, svjetlo i tamu, ali u našoj neprestanoj žudnji za onime što još želimo, propuštamo detalje života“, zaključila je Ann.

Ako se pitate kako završavaju ovakva životna iskušenja prilikom kojih sudionici nauče mnogo o životu i sebi, niste jedini. I sami sudionici nisu bili sigurni kako će nastaviti kad završi  eksperiment. Počnu li ponovo kupovati kao i prije? Ili kupuju manje? Ili sve zatomljene želje izađu na vidjelo pa dobiju potrošačku groznicu? Većina odluči nastaviti u, manje-više, istom stilu. Novinarka Michelle McGagh sa svoje je štedljive, stroge liste zabrane trošenja izbrisala odlaske u pub, kino i na godišnji odmor, dopuštajući si više slobode, ali držeći se zacrtanog budžeta.

Što su cure naučile?

Književnica Ann Patchett također je održala svoje obećanje da neće kupovati. Odlučila je nastaviti slijedeći maksimu pokojne američke novinarke i aktivistice Dorothy Day: „Najbolja stvar koju možete učiniti s najboljim stvarima u životu je da ih se odreknete.“ Annina prijateljica Elissa na kraju se jednogodišnjeg eksperimenta počastila crnim kaputom i nastavila svoj put netrošenja objašnjavajući da ustezanje od kupnje oslobađa mnogo mjesta u njenom umu, a ona ga želi iskoristiti za donošenje važnih odluka i pomaganje drugima.

Zagrepčanka Marijana Mašić spoznala je da ima puno više slobodnog vremena i da se ne planira tako skoro vratiti „ispraznim stvarima kao što je šetnja šoping centrom.“ Ja sam pak otkrila da sam uspješno izbjegla siječanjske rasprodaje, što mi je dalo nadu da ću se uspjeti pridružiti ovom svjetskom pokretu koji potiče uzdržavanje od nepotrebne kupnje i skreće pažnju javnosti na negativne posljedice konzumerizma potrošačkoga društva.

Naučila sam da minimalizam nije puka eliminacija viška stvari i kako odustajanje od prekomjernog trošenja ne znači odlučiti se za asketski stil života, nego preuzeti kontrolu nad vlastitim životom. Onom u kojem ćemo, preusmjeravajući pažnju na sebe (umjesto na izloge i reklame), primijetiti da sve ono što nam je doista bitno već imamo. Da se sreća ne kupuje u trgovačkom centru i kako bi bolje bilo, kao što je napisao poznati minimalist Joshua Becker, da prestanemo impresionirati druge stvarima koje posjedujemo te da ih počnemo inspirirati životom koji živimo.

Magda Dežđek

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci