Dubravkin mindful dnevnik: Što kada ljubav ne kuca na vrata?

"Na pragu četrdesete i sama - ima li što bolje ili gore u današnje vrijeme? Ne znam što bih odgovorila na to pitanje. Odgovor ovisi o danu...", kaže Dubravka u ovotjednom blogu. Je li joj ljubav ipak pokucala na vrata? Je, i to kakva!

Dubravka Fazlić

Dubravka Fazlić

Da, znam, nisam baš dosljedna i ne znam što bih. Ma zapravo znam, ali si ni sama to ne želim priznati. Na pamet mi pada izjava prijateljice u jednom razgovoru, koja me baš povrijedila. Rekla je: "A, draga, ja sam odlučila u životu imati djecu, a ti pse."

Sjećam se svoga šoka i nevjerice u trenutku kada mi je to rekla. Bila sam razočarana. Ona je kao moja dugogodišnja prijateljica znala sve što mi se u životu događalo i sve okolnosti u kojima sam odabrala ne imati djecu. Brzo je završio taj telefonski razgovor, ali njena izjava još je dugo odjekivala u meni. Nespretna izjava izrečena u trenutku kada se osjećala ugroženo u meni je izazvala cijelu bujicu emocija, vraćanje u prošlost i dubok, intiman razgovor sa sobom.

Kakve sam ja to partnere birala? Kada bolje promislim, one za koje sam bila sigurna da se neću vezati i s kojima mi nije palo na pamet imati dijete.

Birala sam partnere koji mi nisu pružali ljubav ni sigurnost. Dvije stvari koje sam željela.

Birala sam partnere koji su mi služili kao zrcalo i pokazali mi što je ono što ja u sebi trebam pronaći. Jer kada to imam u sebi, nitko mi drugi to i ne mora davati.

Dugo sam okrivljavala sebe i nisam znala što pogrešno radim. Što god bih napravila, nije bilo dobro. Što sam više davala, manje sam dobivala. Davala sam pogrešnoj osobi. Davala sam partneru, a ne sebi.

Trebalo je vremena da to shvatim. Trebalo je vremena da stavim sebe i svoje potrebe na prvo mjesto. Da se zavolim i steknem sigurnost u sebe.

Bio je to višegodišnji proces. Da je bilo jednostavno, lako i brzo - nije. Da mi je drago što je išlo tim tokom - to je nešto na što ne znam odgovoriti. To je bilo iskustvo koje sam dobila. Da me to iskustvo učinilo boljom osobom - apsolutno da.

Moram se potapšati po ramenu jer sam bila hrabra i nisam popustila ni sebi ni okolini. Išla sam svojim putem i tražila sebe. I našla sam se. Onu iskonsku sebe koja je očito trebala proživjeti sva ta iskustva da bi bila ovdje gdje je sada. Na tom putu promijenila sam profesiju, izgled, društvo. Dopustila sam sebi da budem upravo ono što jesam.

Ispod svih slojeva emocija, senzacija i osjećaja nalazi se naša ljubav prema sebi. Kada prokopamo nježno po svemu tome, naiđemo na svoju temeljnu vrijednost od koje sve počinje. Na tom sam se putu saplela u vlastitu mrežu osuđivanja i kritike. Sve to dovelo me do frustracije. Dok nisam spoznala da nježno i s otvorenim stavom mogu pogledati unutar sebe i bez straha pogledati sve što se unutra nalazi.

S vremenom i radom na sebi intenzitet osjećaja se smanjivao. Mreža se otpetljavala. Ja sam postala svoja.

Je li meni ljubav kucala na vrata? Bome jest i to najsnažnije što je mogla. Donijela mi ono što mi je najviše trebalo. Ljubav prema sebi. E, sada imam odakle krenuti. I tako mi je tek skoro 40.

 

Prepoznaj

Što se događa

Dozvoli

Da bude to što je tu

Istraži

Pažljivo i nježno

Njeguj

Svojom svjesnošću

Dubravka FazlićViše o Dubravki doznajte na www.dubravkafazlic.com

Dubravka Fazlić

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci