Dubravkin mindful dnevnik: Stavite sebe na prvo mjesto!

Kad vam život servira izvanredne situacije, potisnete li i vi odmah svoje potrebe u drugi plan? O tome nam u ovotjednom blogu piše terapeutska savjetnica, poduzetnica i učiteljica mindfulnessa Dubravka Fazlić

Izazovi koji su me izbacili iz rutine

Ušli smo u siječanj. Neki od nas napravili su planove i osvrt na prošlu godinu. Neki od nas još se oporavljaju od prosinca. Meni je ovaj vikend bio idealan da napravim osvrt na protekla četiri tjedna i što je u njima bilo najzapaženije. Što mi se dogodilo. Pozitivno, negativno. Kako sam ja reagirala na to. Što želim promijeniti i što želim ostaviti.

Prošli mi je mjesec bio izazovan na svim životnim područjima. Donio mi je razne obrate i izazove. Onakve kakve samo život može prostrijeti na stol. Svi ti izazovi izbacili su me iz rutine za koju sam mislila da mi je postala navika. Ona dobra navika. Buđenje, vježbanje, meditacije, doručak, posao, pauza, posao, odmor. Prevarila sam se.

Dobre navike ostavljene postrani

U trenucima kada su se počele nizati situacije, nisam zaboravila na svoju rutinu, stavila sam je na stranu. Nitko me na to nije natjerao. Ja sam imala osjećaj da ako to ne učinim, nisam potpuno posvećena onima kojima sam u tom trenutku potrebna. I tako je tijelo počelo slati signale.

Puno prvih puta za mene - prvi put sam se ukočila. To mi nije bilo dovoljno da stanem. Nije bilo vremena. Potom sam se prehladila i to sam prehodala. Zatim sam prvi put u životu dobila upalu sinusa.

Da bih bila pohvaljena, dobra osoba, sestra, prijateljica...

Pitala sam se što mi se to događa? Zanemarila sam sebe i svoje potrebe. Da bih pružila drugima, sebi sam uskratila. Koliko sam onda toga zapravo njima dala? I zar sam zaista sve to radila zbog njih? Koliko toga sam radila i zbog sebe?

Dala sam dio sebe da bih bila pohvaljena, dobra osoba, dobra sestra, prijateljica... U tom trenutku to mi je bilo važnije od moje rutine i vratila sam se nekim starim obrascima ponašanja.

Jako se jednostavno vratiti se starim navikama i nema u tome ništa loše, ako ih primijetimo i sami odlučimo koliko vremena želimo provesti tamo. Tijelo će nam uvijek poslati signale. Na nama je hoćemo li ih poslušati i kada. Prvi, drugi ili treći put.

Povezivanje sa svojim potrebama i osjećajima

Nema ništa loše u tome da stavimo sebe na prvo mjesto i kada nam život servira izazove i odnese nas u vrijeme starih navika. Tada se zaustavimo. Zbog sebe i svojih bližnjih. Potrebno nam je svima u tom trenutku da stavimo sebe na prvo mjesto. Dovedemo sebe u dobro stanje kako bismo bili dobri i sebi i drugima.

Na koji način to radimo?

U danu nekoliko puta uzmemo pauzu.

Sjednemo i zatvorimo oči.

Zaronimo u svijet iza svojih kapaka.

U sebe. I zapitamo se:

Kako se sada osjećam?

Što je mome tijelu ovog trenutka potrebno?

Što je meni ovog trenutka potrebno?

Povezujemo se sa svojim osjećajima i svojim potrebama i možemo ih tog trenutka usmjeriti u željenom smjeru. Našem smjeru.  

Više o Dubravki doznajte na www.dubravkafazlic.com       

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci