Dubravkin mindful dnevnik: Sada nije vrijeme za rad na sebi!

Umjesto rada na sebi, budite prisutni, primjećujte unutarnje procese i svijet oko sebe. Ako u tome uspijete, napravili ste ogroman korak za sebe, a kako vježbati prisutnost, bez kritiziranja i osuđivanja, savjetuje u ovotjednoj kolumni naša mindfulness stručnjakinja.

Primjećujem, stoga djelujem

Većini nas život se uvelike promijenio. Dok su neke ljude okolnosti stavile pod još veći stres, mislim na prodavače, distribuciju, apotekare, sestre, doktore..., više je onih koji na raspolaganju imaju višak slobodnog vremena. Idemo napraviti promjenu, na sebi, u sebi, mnogi si misle. No, je li zaista sada pravo vrijeme za to? Pored tolikih emocija koje su prisutne u nama, tuga, strah, bol, bijes, ljutnja..., trebamo li stvarati nove životne navike, prebacivati fokus na nešto drugo izvana?

Prije par godina sam čula englesku izreku ” the seeing is the doing”, u prijevodu, “primjećujem, stoga djelujem”. Lijepo mi je zvučala, onako duboko. Racionalno sam si ju pojasnila, ali sam par godina kasnije shvatila da to nije to. Razumjela sam je u potpunosti tek kad sam upoznala i iskusila mindfulness meditaciju. U mom iskustvu, sama srž te rečenice sažeta je u praksi mindfulnessa - primjećujem, stoga djelujem.

Mindfulness je, naime, vještina koja nas uči kako biti prisutan ovdje i sad, sa svim svojim osjetilima. Uči nas da obraćamo pozornost na sadašnji trenutak, otvoreno, nježno i bez kritiziranja. Uči nas kako postati svjestan svog tijela, emocija, misli i vanjskog okruženja. Ukratko, mindfulness spaja um s tijelom.

Iskoristimo svoju urođenu vještinu

U mindfulnessu, osvještavamo i dozvoljavamo da ono što primijetimo bude tu. I ovo je idealno vrijeme da radimo upravo to! Samo primjećujemo. Nježno i bez osuđivanja. Kad to uspijemo, mi smo napravili ogroman korak za sebe i za svoju okolinu. Neki će reći, pa, i to je rad na sebi. Ipak, postoji razlika. Mindfulness je naša priroda, urođena vještina koju njegujemo u određenim trenucima. To su oni trenuci koji nam donose radost i ispunjenje, primjerice kada se igramo s djetetom i mirišemo mu tjeme.

Zašto tu našu sposobnost primjećivanja ne bismo primijenili i na one situacije kada nam je teško, kada se osjećamo tužno, pogubljeno, prestrašeno, usamljeno... Dovoljno je da napravimo kratku pauzu, povučemo „kočnicu“ i primijetimo kako se osjećamo, primjerice uz ovu vježbu:

Pauza

Usmjerite pozornost na svoj dah. Neka udah i izdah budu malo dublji.
Primijetite što se nalazi u vama, samo primijetite. Ne mijenjajte, ne potiskujte, ne osuđujte. Dopustite da bude tu.
Kreirajte prostor za svoje emocije da ih možete primijetiti.
Proširite prostor u kojem jesu i one će izgubiti svoju snagu.
Štogod da je prisutno u vama ima dovoljno mjesta da bude tu.
Vi promatrate. Time i djelujete.

Za kraj se zapitajte: Što mogu ponuditi sebi u ovoj situaciji (primjerice, kupku, šalicu čaja, kratku šetnju...) i što mogu ponuditi svojoj okolini da bih joj bila podrška?

Više o Dubravki doznajte na www.dubravkafazlic.com

Dubravka Fazlić

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci