Dubravkin mindful dnevnik: Priča o "čarobnoj" juhi

Nekim se iskustvima, koja su nam jednom izazvala nelagodu ili odbojnost, ne želimo vraćati i dati im novu priliku. Ali mi se mijenjamo i ono što smo iskusili u drugom desetljeću života, u 30-im godinama ili kasnije možemo doživjeti sasvim drugačije. Mogli biste se iznenaditi da ono što vam tada nije odgovaralo sada možete i voljeti. Potrebno je samo naučiti osluškivati signale tijela

Tijelo nam uvijek daje signale. Možemo ih čuti ako želimo i znamo kako ih primijetiti. Mene tijelo, primjerice, upozorava na disbalans i pretjerivanje zadržavanjem vode.

Koliko god dobro reguliram posljedice stresa, ovo  je vrijeme izolacije i manjka kretanja i u meni ostavilo tragove. Dok moj um "vrti svoj film" i govori: „Sve je u redu“, tijelo ne govori ono što želim čuti. Ono mi pokazuje da sam malo pretjerala, da se moram zaustaviti, zagledati u sebe i osvijesti svoje potrebe.

Jednu noć tijelo mi se "obratilo" u snu. Sanjala sam da kuham  i jedem "čarobnu" juhu. Ujutro sam se probudila s njom u mislima, njezinim mirisom i okusom na nepcima.

Ta me juha prati od djetinjstva. Mama ju je cijeli život kuhala tati. Onda je došao red na mene i moju vezu s tom divnom juhom. Jela sam ju u doba kada sam bila na dijeti. Skuhala bih veliki lonac juhe i jela je, uz voće i povrće, svakog dana iznova, mjesecima. Godinama nakon što sam prekinula s dijetom, nisam mogla pojesti kuhano zelje i papriku ili bilo koje varivo jer su me svojim mirisom asocirali na tu juhu.

Isti sastojci drugačiji doživljaj

Sada kad sam je sanjala, odlučila sam je skuhati jer tijelo mi je poručivalo da mu je potreban odmor od teške hrane. Pronašla sam recept, otišla po namirnice – čekala u redu sat vremena ispred trgovine – ali se nisam dala smesti. Osjećala sam s jedne strane uzbuđenje, a s druge strane odbojnost pri sjećanju na njezine mirise i okuse kojih sam se zasitila.

Skuhala sam juhu. Miris me nije smetao, dapače uživala sam u dodavanju začinskog bilja. Bila mi je jako fina, jela sam je čak par dana za redom. I moji ukućani su uživali u juhi.

Zašto mi je sada prijala? Što je bilo drugačije? Sastojci su bili isti, ali ja sam bila drugačija. Ovaj sam put željela jesti "čarobnu" juhu. Dopustila sam sebi da otvorena uma ponovim radnju (kuham juhu i jedem je) i primijetila sam da su se moj odnos i moji osjećaji prema njoj promijenili.

Koliko ste puta rekli: To nije za mene

Nekim našim doživljenim iskustvima ne želimo se vraćati. Ne želimo ih ponovno proživljavati ili im davati novu priliku. Često doživljaje naših iskustava ne želimo promijeniti jer mislimo da je to nemoguće. Ne želimo ih ponovo doživjeti - govorim o iskustvima koja nisu uzrokovala traumu, već nelagodu i odbojnost. Ostavimo ih negdje u prošlosti, potisnemo ih, želeći ih zaboraviti.

Kako vrijeme prolazi mi ih prihvatimo kako svoju istinu. Pretvore se u automatsku reakciju. Reagiramo kako smo naučili, odbijamo, ne želimo isprobati, izgovaramo riječi poput: "Ja ne volim...", "Ne odgovara mi...", "To nije za mene", "Ne stoji mi...", "Ne miriše mi..." i slično.

Ali, mi se mijenjamo i s time se mijenjaju i naši doživljaji prema iskustvima i stvarima. Ono što smo doživjeli u 20-ima, u 30-im godinama ili kasnije možemo doživljavati sasvim drugačije.

Nešto što nam tada nije odgovaralo (bilo da nam se zamjerilo, da smo odbijeni ili smo dobili negativnu kritiku) sada nam može odgovarati, možda možemo to zaista voljeti, a da ni ne znamo. Kad dozvoljavamo svom umu da se ponaša po uobičajenim (starim) obrascima ponašanja tu promjenu nećemo ni primijetiti.

Što mi je sada potrebno

Osvijestite koje navike zadržavate jer ste nekada doživjeli iskustvo i etiketirali ga kao negativno. Samo ga primijetite i ponudite sebi izbor otvorenog uma. Možda ćete sada imate sasvim drugačiji doživljaj iste stvari.

Zbog toga ja volim mindfulness tehnike. One treniraju um da bude prisutan u sadašnjem trenutku. Daju mi priliku da primijetim svoje obrasce ponašanja, da si dam izbor i mogućnost da ponovo nešto isprobam i da donesem novu odluku.

Sada kad smo u strahu od neizvjesnosti, možda, poput mene, više jedete i potom se nervirate i opet jedete i tako u krug. Možda vas moja priča o „čarobnoj“ juhi potakne da pogledate sebe i potrebe svog tijela novim očima uz pomoć mindfulness vježbe za osluškivanje signala vašeg tijela:

Zaustavite se, sjednite ili stanite mirno.

Usmjerite svoj fokus na disanje: udah – izdah.

Osjetite kako stopala stabilno stoje na podlozi na kojoj se nalazite. Osjetite kako vas ta podloga podržava. Sigurni ste.

Nježno položite svoju ruku na srce i zapitajte se: "Što je meni potrebno u ovom trenutku".

Utišajte um i primijetite signale koje vam šalje vaše tijelo.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci