Dubravkin mindful dnevnik: Opća nervoza i panika ne utječu na mene

„Nervoza, panika, razne priče o ishodima i mogućnostima dolaze do mene i ja razgovaram o njima. Ali one ne utječu na mene“, kaže Dubravka Fazlić, mindfulness terapeutkinja. Doznajte kako joj to uspijeva, ali i kako da sami pronađete mir u novonastaloj, izazovnoj situaciji.

Kako svi tako i ja

Dugi niz godina dopuštala sam sebi da vanjske okolnosti utječu na mene. Kako je reagirala okolina tako sam se i ja ponašala. Ona stara „ja“ u ovim okolnostima prepustila bi se panici. Motali bi mi se u glavi razni filmovi, razgovarala bih i razmišljala samo o tome: teorijama zavjere, urote i, naravno, mogućim ishodima.

Osjećala bih se važno jer posjedujem razne informacije. Uključena sam, i dio sam nečeg većeg – i ja pripadam (masovnoj histeriji). Tad ne bih morala brinuti o tome kako se ja osjećam i koje su moje potrebe. Ne bih morala izražavati svoje mišljenje jer je ono već izraženo. Kako svi tako i ja. Onda odgovornost nije na meni. Ne moram je preuzeti jer okolnosti su krive. Ja nemam ništa s tim.

Vidim, prepoznam, ne reagiram

Ipak, danas, u ovim okolnostima ja sam svoja. Nervoza, panika, razne priče o ishodima i mogućnostima dolaze do mene i ja razgovaram o njima. Ali one ne utječu na mene. Zašto je to tako?

Zato što  poznajem kakva sam kad me „vode“ drugi i kakva sam kad ja „vodim“ samu sebe. I danas biram voditi samu sebe. Poznajem svoju nutrinu, prepoznajem svoje misli, osjećaje, emocije. Prepoznajem, vidim i ne reagiram. Dopuštam im na budu prisutni, da ih promatram i ne mijenjam.

Kako reagiram na svoj unutarnji svijet, isti način primjenjujem i na vanjske okolnosti: vidim, prepoznam i ne reagiram. Mindfulness praksa me to naučila. I moram reći da se osjećam odlično. Nema mjesta panici, strahu, optuživanju. Ja sam ta koja bira svoje ponašanje u okolnostima u koje sam stavljena. Doslovno radim limunadu od limuna koji mi je život pružio.

Jeste li mrkva, jaje ili kava?

Ova me situacija podsjetila na predivnu priču koja slikovito dočarava kako se nosimo s problemima koje život nosi.

Mlada djevojka jednom se požalila svom ocu kako joj je teško u životu i kako nema više snage nositi se s problemima s kojima se stalno susreće.

„Čim se suočim s jednom poteškoćom i riješim je, druga se odmah pojavi“, žalila se djevojka. Njen otac, koji je bio kuhar po zanimanju, odveo ju je u kuhinju, stavio na štednjak tri lonca, napunio ih vodom i upalio vatru. Kada je voda zakuhala, u prvi lonac stavio je mrkvu, u drugi jaje, a u treći zrno kave i poklopio ih.

Djevojka nije ništa shvaćala i stalno je ponavljala da želi neki pametan savjet, a otac joj je rekao neka se strpi. Nakon nekog vremena ugasio je sva tri plamena i upitao kćer što vidi u loncima. „Mrkvu, jaje i zrno kave“, odgovorila je kćer.

Zamolio ju je da opipa mrkvu i uvidjela je da je mekana; zamolio ju je da oguli jaje i bilo je tvrdo; te da pomiriše kavu i osjetila je kako ugodno miriše. „I što s tim?“, djevojka je i dalje bila zbunjena.

„Vidiš kćeri“, započeo je otac, „i mrkva i jaje i zrno kave su se suočili s istom teškoćom – vrelom vodom. Svatko se od njih teškoći suprotstavio na svoj način. Mrkva je bila tvrda, ali voda ju je omekšala i ona je oslabila. Jaje je čuvala tvrda ljuska, ali ne zadugo, i ono se promijenilo iznutra. A kava… kava ne samo je ostala ista, već je promijenila vodu.“ „Da, i?“, upitala je kćer znatiželjno.

„Jesi li ti, kćeri moja, mrkva koja je jaka i čvrsta, ali čim naiđeš na teškoću gubiš snagu i slabiš? Ili si jaje koje je meko iznutra, a jako izvana, ali čim naiđeš na teškoću mijenjaš se iznutra i srce ti postaje tvrdo? Ili si zrno kave koje mijenja svoju okolinu koja uzrokuje teškoće u nešto ugodno? Razmisli, kćeri moja, kako je najbolje suočiti se s problemima koje život nosi?“

Iskoristite kartu koju vam je život pružio

Što je najbolje za mene sada, možda se pitate? Nema jedinstvenog odgovora. Svatko od nas bira svoj način. Okolnosti su nas prisilile na malo drugačije ponašanje. Mnogi od nas našli su se van zone poznatog.

I što sad? Ugrabite priliku. Svi se nalazimo u istoj kaši i ne znamo što nam sutra nosi. Možemo brinuti o sutrašnjici ili provesti najbolje vrijeme sad, danas, u ovom trenutku.

Uzmite ove okolnosti kao da vam je život dao jednu dodatnu kartu. Čitajte, šećite, igrajte „Čovječe ne ljuti se“ s djecom, bakama i djedama, stvorite novi ritual, probajte nešto novo, npr. meditaciju. Nakupovali ste brdo hrane – pokažite svoju kreativnost za štednjakom, riješite se svih onih čajeva i začina koji se gomilaju po kuhinjskim ormarićima...

Dubravka FazlićDubravka Fazlić


Mindfulness vježba: Stop

Ova kratka mindfulness vježba idealna je za okolnosti u kojima se nalazimo ili kad se osjećamo uznemireno. Pomaže nam stvoriti prostor i vrijeme kako bismo primijetili svoje osjećaje i kako bismo se povezali s resursima koji se nalaze unutar nas.

  • Zaustavite se. Štogod da radili stanite, uzmite par trenutaka da se saberete i odmorite.
  • Udahnite dublje nego inače. Primijetite kako vaš dah ulazi kroz nosnice, puni vaša pluća i kako se vaša prsa podižu pa svjesno izdahnite. Primijetite spuštanje svojih prsiju i dah kako izlazi kroz nosnice. Ponovite par puta. Svjesno.
  • Primijetite što se ovog trenutka "nalazi" u vama: misli, emocije, tjelesne senzacije (osjećate li napetost, leptiriće ili grč u čeljusti). Proširite svoju svijest o prihvaćanju okolnosti. Primijetite kako fokus na dah opušta vaše tijelo i razmislite kako možete u ovoj situaciji zadržati vlastiti integritet, bez da situacija vlada vama.
  • Kad se osjećate spremnima, krenite natrag u svoj dan. Ovaj put svjesno, sa snagom, mudrošću i prisutnošću u sebi.

 

 

Dubravka Fazlić, terapeutski savjetnik i coach, www.dubravkafazlic.com

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci