Dubravkin mindful dnevnik: Nakon 15 godina dijeta, našla sam najučinkovitiju

"Jedem malo, a debljam se! Popijem čašu vode i ona se primi na mene! Koliko sam puta izgovorila sebi ove rečenice u mladosti. Cijelih 15 godina provela sam na dijetama. Ni jedna mi dala stalne i željene rezultate. Kilograme sam skinula tek kad sam počela raditi nešto posve suprotno...", kaže nam u ovotjednom blogu Dubravka

Dubravka Fazlić danas je terapeutkinja i prehrambeni savjetnik

Dubravka Fazlić danas je terapeutkinja i prehrambeni savjetnik

"A kaj bum s nogama?"

Danas sam se sjetila situacije iz osnovne škole kad sam osvijestila da sam ja deblja od ostalih. Učili smo plesati i sa mnom je plesao dječak iz višeg razreda. Sviđao mi se. Kao danas se sjećam trenutka kada sam uvukla trbuh i pomislila: "A kaj bum s nogama, njih nemrem uvući, a debele su?". Meni se nitko nije rugao zbog kilograma. Razlog? Moji su imali pekarnicu koja je bila u blizini kuće. Ukratko, više su voljeli slance i pizze nego da mi se rugaju.

Tu sam shvatila svoju prednost. Svoj mir kupovala sam hranom. Mir u sebi i mir od okoline.

Došla je srednja škola. Stalno sam bila na dijetama. Dijete na bodove, Un dijeta, čarobna juha... više im ne znam ni nazive. Sjećam se da sam mislila kako ću biti najsretnija kada budem trudna jer ću tada moći jesti. Cijeli moj svijet vrtio se oko hrane. Poslovni svijet i privatni. 

Bila sam jako neiskrena prema sebi. Nisam se uopće gledala

Niz godina hrana je za mene predstavljala utjehu, sigurnost, oslonac i prijatelja. Stalno sam tražila izgovore da budem u blizini hrane. Nesvjesno sam jela. Moje tijelo kao da je bilo jedna velika rupa koja nije imala kraja. Sebi i okolini sam govorila da malo jedem i da je to od zraka. Ja sam to tada zaista i mislila - nisam bila svjesna koliko toga konzumiram.

Bila sam potpuno odvojena od svoga tijela i emocija. Tada nisam vjerovala u ljubav. Nisam znala primiti ni dati ljubav. Hranom sam liječila nedostatak osjećaja. Osjećaji su bili tu, samo sam ih potisnula i prekrila. Branila sam se od njih. Od sebe same i od svojih potreba. Bila sam u beskonačnom krugu hrane, tuge, neprihvaćanja i krivnje.

Bila sam jako neiskrena prema sebi. Nisam se uopće gledala u ogledalo. Doslovno bih se spremila za posao ili za izlazak, gledala sam samo lice i to površno koliko mi je trebalo da se našminkam. Kada bih se obukla, nisam se željela pogledati. Nisam željela vidjeti odraz sebe.

dubravka fazlić

Ovo je dijeta

Savjet:
Počnite se gledati. Ne onako površno, usput. Pogledajte svoje oči. Svoj nos. Ljepotu usana, jagodica. Počnite za početak na sebi primjećivati ono što vam je lijepo i to njegujte, slavite.

Dok se tuširate, uživajte u toplini vode na svojoj koži. Volite se dok nanosite sapun ili gel za tuširanje. Doslovno se mazite i osjetite kakav je to osjećaj. Možda će vam na početku biti nelagodno, grozno. Dajte si vremena i priliku. To je vaše tijelo. To ste vi.

Prihvatite ga i počet ćete se prema njemu i prema sebi odnositi puno nježnije, iskrenije. Tada ćete i primijetiti što unosite u sebe, na koji način i u kojim količinama. Postat će vam važno da budete dobri prema tijelu i prema sebi. To je dijeta. Ispravan i balansiran način prehrane. Njega uma, duha i tijela koja dolazi iz ljubavi prema sebi. Prihvaćanju i poštovanju sebe.

Kilograme nisam skinula dijetama, skinula sam ih kad sam počela iskreno razgovarati sa sobom. Ako vam do sada dijete nisu pomogle, možda je vrijeme da promijenite način dolaska do cilja. Koji je cilj? Da ste vi zadovoljni odrazom u ogledalu.

Što vama apetit poručuje?

Zapitajte se:
Što mene čini sretnom? Znam li kakav je to osjećaj sreće? Čije potrebe najčešće zadovoljavam? Mamine, tatine, partnerove? Čija očekivanja ispunjavam? Kada ispunim očekivanja, jesam li zadovoljna ili prebacujem krivnju na drugu osobu?  Što ja dobijem ako zadovoljavam tuđe potrebe?

Danas znam da je moj apetit bio način na koji je moje tijelo komuniciralo sa mnom. Taj apetit bio je poput vrata u moju unutrašnjost. Što je on bio veći i izraženiji, ja sam dublje potiskivala sebe, svoje potrebe.

Kada sam obratila pozornost na svoje stvarne potrebe i ono što u stvari jesam, apetit mi se smanjio. Počela sam primjećivati svoje osjećaje i emocije i razlikovati. Naučila sam izražavati svoje potrebe i staviti sebe na prvo mjesto. Promijenila sam način razmišljanja i ophođenja prema sebe i prema okolini.

Postala sam nježnija, smirenija. Naučila sam što za mene znači ljubav i da svatko od nas ima svoj svijet iz kojeg djeluje.

Kada pogledam unazad, moj veliki apetit donio mi je toliko dobra. Donio mi je to da danas budem osoba koju volim i podržavam.

Probajte i vi dokučiti što vam vaš apetit poručuje.

Nema kraćeg puta

Odvažno krenite u iskren razgovor sa sobom. Neka to bude nježno i polako.
Otkrivat ćete različite dijelove sebe. Npr. svog unutarnjeg kritičara. Pokušajte čuti kakav glas ima? Možda vam je poznat taj glas? Možda ga možete i vizualizirati? Pokušajte se povezati s njim, zamijetite što vam govori. Budite nježni prema njemu i s vremenom primijetit ćete kako je sve manje aktivan.

Nijedna promjena nije došla preko noći. Apetit vam je signalizirao nešto godinama, nemojte od sebe očekivati da ćete sve riješiti brzo i jednostavno. To je i ljepota putovanja unutar sebe. Otkrivate sloj po sloj osobu zvana Ja.

Više o Dubravki doznajte na www.dubravkafazlic.com.

Dubravka Fazlić

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci