Dubravkin mindful dnevnik: Kako otpustiti teške emocije

Svi znamo prepoznati kada nas obuzmu teške emocije, kada smo ljuti, tužni, bijesni, uznemireni... Da ih ne biste stalno iznova "vrtjeli po glavi" ili ih pak "gurali ispod tepiha", Dubravka u ovotjednoj kolumni savjetuje kako postati neutralni promatrač. Njezina mindfulness vježba za otpuštanje teških misli i emocija bit će vam zlata vrijedna u trenucima kada ne možete otpustiti određeni događaj iz misli

U svađi, tišina je zlata vrijedna

Ležim u jednoj uvali i gledam u nebo. Modrina mora zrcali se iznad mene a na nebu je samo jedan oblak. Izgleda kao da izlazi iz čaše. Izvana gust, iznutra proziran i čaša je bila onako prozračna. Gledala u njega a misli su mi otplovile u onaj svijet "velikih" misli, onaj trenutak kada niste ni svjesni da razmišljate. Kada vas misli vas obuzmu kao da ste začarani.

U mislima sam se vratila u vrijeme, par minuta prije nego sam počela gledati u oblak, na događaj koji je u meni uzburkao snažne emocije.

S raznolikim društvom bila sam na moru. Zabavljali smo se i uživali. U jednom trenutku, dvoje se prijatelja porječkalo. Svatko je držao svoju stranu uvjeren u svoju istinu. Mi ostali bili smo promatrači. Naučila sam da se najbolje ne uplitati u takve situacije. Emocije su snažne. One vladaju osobama, a ne osobe njima. Kažu se stvari za koje kasnije osobe nisu ni svjesne da su ih rekle. Teške riječi izađu u prostor. A riječi su naše dok ih ne izgovorimo.

Nekada prije, "spasilac" u meni bi nadvladao pa bih se uplela u želji da umirim "zavađene" strane, primirim situaciju ali bih uvijek izvukla kraći kraj. Iz mog iskustava, tišina i pauza zlata su vrijedne.

Rasprava se nastavljala i bivala je sve intenzivnija. I ja sam bila uvučena u nju jer su izgovorene stvari koje u tom trenutku nisam očekivala. Djelovale su na mene poput iznenadnog naleta vjetra. Uzdrmale su me.

Što imam pod kontrolom?

 

U tom trenutku ništa nije bilo u mojim rukama, sve je bilo van moje kontrole. Mjesto gdje sam se nalazila, prijevoz pa ni društvo u kojem sam se našla nije bilo u potpunosti moje. Dugo sam živjela u iluziji da mogu  kontrolirati stvari i da moram imati sve pod kontrolom. U tom trenutku taj se "kontrolor" aktivirao i preplavio me osjećaj nemoći. Um je počeo raditi 100 na sat u potrazi za najboljim izlazom, najboljim rješenjem. Brzo skeniranje situacije, mjesta i mogućnosti koje su mi bile na raspolaganju.

Odlučila sam se okupati. Skočila sam u more i u tom je trenutku sve ono što je bilo u glavi netragom nestalo. Emocije su splasnule. Izašla sam iz mora, legla na ručnik  i pogledala oblake: „Gle, oblak koji izgleda kao vrtlog koji izlazi iz čaše!“.

Probudila sam se iz misli i pogledala u nebo. Pogledom sam tražila oblak. Nije ga više bilo. Nije on nestao, samo se pretvorio u nešto drugo. U tom trenutku mi je sinulo. Prepuštanje. Kada se prepustiš, sve ono što je gusto i intenzivno nakon nekog vremena promjeni intenzitet, boju, oblik. 

Ne ignorirajte i ne vežite se za svoje emocije, samo ih promatrajte

Ako ne učimo o emocijama tada ne upoznajemo svoje emocije, ne osjećamo ih.  Prepuštanje je teško, skoro neizvedivo. Poput svake druge vještine, potrebno je naučiti promatrati i dopuštati emocijama da budu u nama bez da se za njih vežemo.

Ono što nam je nepoznato, može nas plašiti, možemo potiskivati, izbjegavati, ignorirati... Do sada smo tako funkcionirali pa zašto mijenjati? Ali, to je kao da stalno prašinu guramo pod tepih umjesto u smeće. Nakon nekog vremena, ispod tepiha stvorit će se brdašce.  Nećemo moći normalno hodati po tepihu, morat ćemo ga zaobilaziti, preskakivati, a možda se čak i spotaknuti, pasti i ozlijediti se.

Upamtite da svaka emocija u tijelu traje 90 sekundi. Sve nakon toga je naša osobna vezanost za situaciju kojoj smo dali značaj i povezali je s nekom situacijom iz naše prošlosti.

Kada mi se situacija poput ove dogodila u prošlosti ona je trajala jer sam je u svome umu vrtjela satima. Bivala sam sve tužnija i bjesnija. Dok bi drugi već davno zaboravili na događaj, on je još uvijek bio u mojim mislima i u mom tijelu.

Mindfulness vježba za otpuštanje teških misli i emocija

Na koji način možemo pomoći sebi kada primijetimo da neki događaj duboko osjetimo u svome tijelu, kad osjetimo da nam se stalno iznova vrti po mislima i da ga ne možemo pustiti?

Zaustavite se i umiriti. Uzmite pauzu.

Sjednite i zatvorite oči. Zaronite u svijet iz kapaka.

Osjetite svoj dah. Tamo gdje je najbliži nama. Gdje nam se najjednostavnije povezati s njim.

Pratimo dah koliko nam je ugodno. Ne pokušavajte ga usporiti ili produbiti. Dopustite mu da bude onakav kakav je u tom trenutku, kakav je potreban našem tijelu.

Tijelom smo uvijek u sadašnjem trenutku.

Primijetite gdje su vaše misli: u prošlosti, budućnosti?

Osjetite svoje tijelo. Stopala kojima dodirujete tlo, stražnjicu koju podržava podloga na kojoj sjedite, primijetite svoj dah.

Zapitajte se:

Kako se sada osjećam?

Što je meni ovog trenutka potrebno?

Što je mome tijelu ovog trenutka potrebno?

Na ovaj se način povezujete se sa svojim osjećajima i potrebama i od tog trenutka možete ih usmjeriti u željenom smjeru - vašem smjeru.

Vježba prihvaćanja i otpuštanja loših osjećaja

Dubravka Fazlić, mindfulness stručnjakinja

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci